Gotovo 18 godina prošlo je otkad je Ida Prester snimila prvi CD. Bila je to kućna improvizacija, demo na kojem je sama izvela sve vokalne i instrumentalne komponente, koji je dijelila svojim prijateljima, od kojih su neki bili dio zagrebačke underground glazbene scene. Taj je komad polikarbonske plastike, pokazalo se poslije, bio podloga za nastanak Lollobrigide, benda koji je u regiji postao sinonim za razigrani, vrckavi, pa i luckasti synth pop koji je unatoč svojim karakteristikama uvijek bio iznimno pametan, imao je dozu kritike, pa i autoironije.
Ida je uvijek imala veliku ambiciju za kreativnim izražavanjem. Ona je moderatorica, voditeljica, novinarka, no, prije svega, glazbenica - upravo kroz muziku, kaže, dolazi do trenutka u kojem pruža svoje srce na pladnju. Tako ne čudi da su Lollobrigidu slijedili njezini drugi projekti: “zločesta i mračnija sestra Lollobrigide” koja je koketirala s raveom, bend Frau Casio pa potom i Maika, konceptualno hrabri eksperiment s etno elementima i dozom punka. A posljednjih nekoliko mjeseci Ida se posvetila solokarijeri, prvi put lansirajući glazbu pod svojim imenom i prezimenom. - Lollobrigida je bila soundtrack moje mladosti, a solokarijera odraz je onoga što volim i kako se osjećam u ovom trenutku. Sada se više bavim glazbom za slušanje i uživanje. I dalje je plesna, ali više nije divljačka - smatra Ida.
Prije koji mjesec izdala je singl “Šansa”, kojim je okrenula novu stranicu u karijeri, a odnedavno možemo slušati i “Minutu” kojom se predstavila na ovogodišnjem Zagrebačkom festivalu. - Za pjesmu ‘Minuta’ inspiracija je bila jedna super objava od nekoliko riječi koji sam vidjela na Instagramu. Prijateljica me pitala: ‘Imaš li minutu da pričaš sa mnom cijelu noć’. Ima li jače ljubavne izjave? Toliko me lupila ta rečenica da sam konstruirala cijeli roman u glavi. Sve je bilo tu - strast, očaj, opsesija, nada... To su ti čarobni trenuci kad u sat vremena nastane kompletan tekst, melodija, čak sam i scenarij spota imala pred očima. Tako je to u kreativi, suština se uvijek napravi u sekundi, a onda slijede mjeseci aranžiranja, snimanja, peglanja, realizacije. Rezultat je tu, nadam se da ćete lako ući u ovu zimsku noćnu priču, pogotovo vi nesretno zaljubljeni - kaže Ida.
Ona je majka dvaju dječaka, Roka i Rija, živi dinamičan, ali miran život. - Nekoć sam imala uzbudljiv privatni život pa sam sve pjesme pisala iz iskustva. Moje pjesme bile su prepričani i uglazbljeni doživljaji iz izlazaka, ljubavnih avantura, neobičnih situacija... Sada je sve normalno i dosadno pa se moram poslužiti maštom. Koji put me inspirira priča neke prijateljice u ljubavnim dvojbama, koji put fotografija iz prošlosti, epizoda neke serije... Bilo što što mi pobudi emociju - dodala je.
I sama kaže da je njezin stil i zvuk sazreo pa je u skladu s time nedavno upravo na spomenutom Zagrebačkom festivalu dobila priliku predstaviti se u nešto ozbiljnijem koncertnom ambijentu, i to u suradnji s formacijom glazbenika s kakvom se dosad nije susrela, orkestrom. - Bilo je prekrasno, ali pomalo zastrašujuće. Neobično mi je stajati sama na pozornici s orkestrom u pozadini, obično sam okružena bendom, u stalnoj smo komunikaciji. Na našim koncertima publika pleše i skače, mislim da mi je to bio prvi koncert pred publikom koja sjedi. Dakle, jedno sasvim novo, adrenalinsko iskustvo, drago mi je što sam i to probala - priča nam. - Nastup s orkestrom dugo sam imala na listi neostvarenih snova. Kao mala, obožavala sam gledati grandiozne festivale kao što je San Remo, a i Eurosong je imao puno ozbiljniji image. Glamur, kostimi, Anna Oxa... To je važan dio mog djetinjstva. Glazbeniku je nastup s orkestrom kao sportašu nastup s reprezentacijom, poseban doživljaj - kaže nam Ida.
Prvi nadolazeći zagrebački koncert najavljuje za svibanj, na jednom festivalu. Predstavit će tada tri pjesme sa svojeg soloalbuma koji planira za jesen, na kojem su “Šansa” i “Minuta”. - A od jeseni mi kreće serija klupskih koncerata na kojima će publika čuti sav materijal. Tome se veselim neopisivo, meni su live nastupi oduvijek jača strana. Ponajprije sam autorica i performerica, snimke mi gube energiju - smatra Ida koja je u karijeri doista imala ikoničnih koncerata; od onog na Zagreb Prideu 2006. do Exita 2014., kad je nastupila u 9. mjesecu trudnoće i samo dva tjedna nakon tog koncerta, rodila danas šestogodišnjeg Roka.
No, dok ne počne koncertna sezona, nove je pjesme “opremila” zanimljivim videospotovima, koji su jednostavni, no istovremeno eklektični. “Šansu” je režirala Maja Uzelac, a za vizualni identitet recentnije “Minute” bila je zadužena Marcella Zanki. - Marcella mi je prijateljica i bliska suradnica već desetak godina. Ovo je šesti spot koji radim s njom, savršeno kuži što želim. Svijet iz mašte, nešto senzualno, zavodljivo, a opet malo bizarno. To je Marcellin potpis, obožavam raditi s njom. Ona u videu radi upravo ono što ja radim u glazbi - kaže Ida.
Osim što sama stvara glazbu, ne krije da se često nađe u publici i da je velika obožavateljica kolega glazbenika. - Trudim se pratiti sve što mi je zanimljivo. Redovito sam na koncertima Obojenog programa, Repetitora, Artan Lili, Bitipatibi, Buč Kesidi... Beograd je tvrđi grad od Zagreba, što se reflektira u glazbi. Glazba je tamo više rock and roll, žestoka, buntovna, a u Zagrebu ima puno više synth popa, mekanije produkcije. Uživam i u jednom i u drugom dok je kvalitetno. A danas ima fantastičnih izdanja više nego ikad - kaže.
Drago joj je što se pokrenuo novi val glazbenika koji furaju retro đir i jašu na sličnim glazbenim temeljima na kojima počiva i njezina glazba. Svemirko, Fantom, Buč Kesidi, Pocket Palma, sve su to mladi bendovi koji žanrovski temelje postavljaju u synth popu. - Ma meni je ta glazba oduvijek kul, nikad nije ispala iz mode. Synth pop i electro pop su moji najdraži pravci, a 80-e su mi najinspirativnije muzičko razdoblje. Romantične, autoironične, naivne, zafrkanske, a opet krhke i nježne. Jako mi je drago što se taj zvuk sad i ozbiljnije vraća, na čelu s kolegama iz Nipplepeople, ali obožavam i druge navedene. Često im dolazim na koncerte i plešem, divna se glazba danas stvara, oduševljena sam što trap nije ipak sve satrao na sceni mladih - priča Ida, dodajući da joj je drago što će se njezine pjesme uskoro naći uz pjesme mladih glazbenica na nadolazećoj kompilaciji “Femme nouvelle”. Početkom lipnja će i nastupiti na istoimenom festivalu, koji će se održati u Laubi.
Iako se bavi raznim poslovima, glazba joj je, kaže prva i najveća ljubav. - Sve što zaradim od drugih poslova, ulažem u muziku. Volim ja i novinarstvo i moderiranja i televiziju, dobro se snalazim u svemu tome, lako mi ide, na pozornici sam kao kod kuće. Ali stvaranje, pjesme i koncerti, kad publici predaješ srce na pladnju... to je ipak neusporedivo. U vođenju evenata sam profesionalka, u službi nekog drugog. A kad radim muziku, tu sam apsolutno slobodna, nemam klijenta, nikom ne odgovaram. Zatvorim se u sobu, najčešće noću kad jedino imam mir i samo pustim da iz mene izlazi. Totalna terapija. Nema tu financijske računice, naravno, al to je ovisnost. Nema ljepše kad proizvedeš nešto što ljudi prepoznaju kao dio svog svijeta. To međusobno prepoznavanje, kad čitam te poruke i vidim ih ozarene na koncertu, to mi je najveća radost - kaže Ida.
Osim što svoju radost dijeli s drugima na koncertima, Ida je poznata po tome što voli podijeliti i svoje mišljenje i znanje, koje nerijetko doista i duboko dopire do ljudi. Nedavno je tako cijela regija brujala o videu koji je napravila u suradnji s udrugom Nisi sama, a u kojem je pokazivala kako obaviti samopregled dojki. Jednoj je gospođi, kaže nam Ida, upravo to bio povod da i sama prvi put napravi pregled. - Gospođa je napipala kvržicu, a ispalo je da je bio tumor u ranoj fazi. Počela se liječiti i spasila si život. Nije to jedina priča, skupljamo ih sve da bismo na kraju napravile evaluaciju kampanje. Ideja je bila da se što više žena probudi i shvati da jednostavnom metodom mogu doslovno otjerati smrt ako je bolest tek krenula. Ja sam mali dio lanca u toj kampanji. Ponosna sam što su me izabrali za tu ulogu, osjećaj kad se ovakvo što dogodi svima je čudesan - priča Ida. Nakon te prve priče, javile su joj se još četiri žene koje su se našle u istoj situaciji. - Dakle, ukupno je pet spašenih. A to su samo slučajevi žena koje su nam se javile - ponosna je.
Pokušala je tako podizati društvenu svijest o važnom problemu, ali je poznata i po tome što često na društvenim mrežama i u medijima izražava mišljenje i pokušava potaknuti promjenu. Ipak, kaže da se u posljednje vrijeme sve rjeđe izjašnjava o konkretnim dnevnopolitičkim događajima. - Opekla sam se puno puta i odlučila da nema smisla. Na društvenim mrežama promoviram dobre ideje, sadržaje, trudim se inspirirati pratitelje, a ne im soliti pamet i gurati neke opcije. Čuvam se dnevnopolitičkih tema, oko toga uvijek krene teška rasprava, posvađaju se ljudi, ne želim to u svom prostoru - kaže nam pjevačica i voditeljica.
Nedavno je u emisiji “Ludi bar” zaintrigirala javnost i otkrivanjem dosad nepoznatog detalja iz svoje biografije da je prije braka sa sadašnjim suprugom Ivanom već bila udana. - Nema se tu što reći. Bila sam mlada i ludo zaljubljena. Trajalo je nekoliko godina. Sve su to vrijedna životna iskustva. Ne vjerujem u papir, ali sam romantična, draga mi je ta ceremonija u kojoj se obavežeš da ćeš nekoga voljeti vječno. Često to ispadne totalna glupost, ali u tom si trenutku u to stvarno vjerovao - iskreno nam kaže.
Posljednjih je tjedana, pa i mjeseci, Ida s obitelji puno boravila u Zagrebu. Inače kaže da je u našoj metropoli otprilike svaka dva tjedna, no nerijetko se dogodi da je u avionu ili na cesti svaki tjedan. Šali se da živi negdje posred glasovite autoceste 442, koja spaja Zagreb i Beograd. - Dolazim radi posla u Zagreb, vodim i dalje razne konferencije, premijere, trenutačno pripremam Sajam turizma. Često i djeca stižu sa mnom jer ostajem nekoliko dana. Naporno je, al postalo mi je rutina - kaže, primjećujući kuriozitet u poslovima koje radi i gradovima u kojima živi. - U Zagrebu više vodim evente i konferencije, u Beogradu više sviram. Oduvijek je bila takva podjela, u Hrvatskoj sam primarno voditeljica, u Srbiji sam muzičarka. Prvo mi je bilo smiješno, ali zapravo se dobro nadopunjuje. U zadnje vrijeme me sve više i u Beogradu zovu za moderiranje raznih evenata i dodjela nagrada, što mi je čudno jer i dalje govorim čisti zagrebački, no njima to nije nikakav problem, fascinirana sam. Ali, ruku na srce, standard i honorari kod nas su puno veći, tako da mi odgovara ovakav neobičan životni stil, koliko god naporno bilo - otvoreno kaže.
Iako živi na dva kraja autoceste 442, Ida objašnjava da joj je dnevna rutina u obje metropole otprilike ista. - Sve se svede na buljenje u kompjutor i jurnjavu gradom. U Beogradu klince prethodno otfuram u vrtić, a u Zagrebu ih čuvaju dida i baka. Do 17 sati sam u svojim akcijama; u pisanju tekstova, scenarija za voditeljske gaže, radu u studiju, društvenim mrežama, sastancima... A od 17 sati sam samo djeci na raspolaganju, dok ih ne strpam u krevet. Ako još imam energije, od 21 sat odem na neki koncert, film, večeru. I do ponoći sam u krevetu. Zapravo je to tipičan raspored, samo se kod mene odvija na dvije fronte. Imam svoj krug prijatelja, obiteljski i poslovni krug i tu i tamo. Paralelni životi - kaže s osmijehom.
Ipak, iako su joj dnevni rasporedi približno slični, Ida ne negira dvije kompletno drukčije vibre koje osjeća u svoja dva grada. - Beograd je specifičan, veliki grad. Sviđa mi se ta energija, toplina i neposrednost. Obožavam romantični stari Dorćol, brbljave prodavače s buvljaka na Kaleniću, šarene čamce koji voze u zalazak sunca na ušću Save i Dunava, taksiste koji voze kao u akcijskom filmu. Svi su odmah s tobom na ti, spremni ispričati svoju životnu priču. Ima Beograd dušu. S druge strane, vrlo je bučan, neurotičan grad. Zagreb je ispoliraniji, distanciraniji, formalniji. Kažu za Zagrepčane da se trude biti Europa, a opet, Balkan proviri svako malo, cajke trešte na svakom tulumu. Možda je tako, ali meni paše smirenost Zagreba kad dođem, tek sad otkrivam koliko je Zagreb uredan i čist grad. Otkad sam dobila djecu, vrednujem sasvim druge stvari. I dalje obožavam ludilo Beograda, strastvenog grada koji nikad ne spava, ali sad mi još više imponiraju biciklističke staze, kontejneri za reciklažu i nepušački kafići. Zagreb je više obiteljski grad, mirnije okruženje za odgoj klinaca. S druge strane, kaže se da djeca koja se uspiju izboriti za sebe u ‘tvrdom’ Beogradu, neće propasti nigdje u svijetu - priča, pa na pitanje o tome planira li njezina obitelj možda promijeniti prebivalište, misteriozno odgovara: - Vidjet ćemo. Zasad smo i dalje svi u koferima, plutamo dok se ne usidrimo. Za koju luku navijam, pogodite sami.