Gotovo cijelo desetljeće nakon izlaska albuma "Najbolji D.J. u Hrvatskoj", novim albumom dovitljivog naziva - "Saxofaction" - Drago Jakovčević, na čijem se prvom samostalnom albumu našlo jedanaest instrumentalnih obrada popularnih skladbi hrvatskih i inozemnih autora, vratio se provjerenoj formuli. Neke od uspješnica koje je ovoga puta predstavio u drugačijem svjetlu su hitovi poput "Smoke Gets in Your Eyes", "Without You", "Isn‘t She Lovely" te "(I Can‘t Get No) Satisfaction", na koju aludira naslov albuma. Glazbenik i redoviti profesor na Ekonomskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, čiji je glazbeni put započeo sviranjem trube u glazbenom orkestru Olinta na otoku Šolti, krajem sedamdesetih godina priključuje se jazz grupi Toranj 77 koju je osnovao i vodio saksofonist, kasnije član Jazz orkestra Hrvatske radio televizije, Željko Kovačević. Tijekom godina svirao je u raznim jazz sastavima, uključujući Jazzbinu, a osnovao je i vlastite jazz kvartete Jazz Friends i DJ jazz kvartet. Sa jazz umjetnikom, koji je spomenuo da ga je diskografska kuća Croatia Records kandidirala za nominacije za nagradu Porin u pet kategorija (službena objava nominacija tek predstoji) razgovarali smo o albumu "Saxofaction" te jazz glazbi.
* Siniša Škarica u osvrtu na vaš novi album saksofon uspoređuje s trubom u kontekstu pedesetih i električnom gitarom u kontekstu rock & rolla. Kako vi doživljavate saksofon?
- Siniša Škarica je dao kritički osvrt na album "Saxofaction", kroz povijesni pregled razvoja pop, rock &roll i blues glazbe sa saksofonom u fokusu. Još jednom veliko mu hvala za komplimente koje je dodijelio albumu. Saksofon je uz violončelo instrument koji najbolje može oponašati ljudski glas, a svaki ljudski glas je jedinstven otisak u kosmosu. Saksofon svojim zvukom i vibracijom prenosi najdublje emocije koje glazbenik proživljava kroz izvođenje pjesme, radost, tugu, ushićenje, veselje.
* Zašto ste odlučili obraditi pop uspješnice?
- Pop glazba je najslušaniji žanr. Smatram da instrumentalna obrada neke popularne pjesme pjesmi produljuje život. K tome, naše domaće glazbene emisije u svim medijima zapostavljaju instrumentalnu glazbu, a to je ambijentalna glazba koja vas opušta, koju možete slušati u svakojakim prilikama.
* Na koji način odabirete pop uspješnice kojima ćete svojim aranžmanima udahnuti novi život? Primjerice, na albumu "Saxofaction". Vežu li vas za te pjesme neke uspomene?
- Kriterij je bio broj pregleda. Tako su pjesma Mariah Carey "Without you" kao i Boltonova "When a man loves a woman" imale više stotina milijuna pregleda. A treba svirati ono što ljudi najviše žele poslušati. Od domaćih pjesama htio sam uvrstiti pjesmu "Kad mi dođeš ti" vrlo originalnog autora Barčota koju je na sebi svojstven način otpjevao najbolji hrvatski pjevač svih vremena Oliver. Sve pjesme koje sam uvrstio na album vežu me za moje mnogobrojne nastupe tijekom pedeset godišnje karijere glazbenika.
* Kako biste opisali album "Saxofaction"?
- Samu riječ "Saxofaction" treba razumijeti kao "zadovoljstvo u sviranju i užitak u slušanju "saksofona. Stoga sam siguran da će slušatelji albuma osjetiti moju strast dok sviram i uživati opuštajući se slušanjem saksofona. Na albumu "Saxofaction" svirali su ponajbolji hrvatski glazbenici, a posebnost albuma su ženski prateći vokali koji svakoj pjesmi daju poseban ugođaj.
* Kako biste opisali svoj glazbeni stil? Što je karakteristično baš za vas?
- Kroz zvuk i stil mojeg sviranja prožimaju se stilovi i glazbeni izričaji najboljih jazz i pop glazbenika, posebice saksofonista kao što su Sten Getz, Ben Webster, Dexter Gordon, Grover Washington, ali i Miroslav Sedak Benčić, jedan od naših najboljih saksofonista, koji nažalost već dugo nije s nama.
* Svirali ste u Jazzbini, imali svoj jazz kvartet...što najviše volite kod jazza? Također, mislite li da Vaši aranžmani pop hitova ljude približavaju jazz glazbi i bude interes za nju?
- Kod jazza najviše volim improvizaciju i sviranje balada. U svakom slučaju, instrumentalne obrade pop glazbe približavaju ljude jazzu, jer se slušatelji fokusiraju na zvuk instrumenta i emociju koju instrumentalist šalje publici, a upravo to je odlika jazza.