U nastavku donosimo:
- bilješku o vezi Morrisseyjevih javnih stavova i recepcije njegovih novijih izdanja
- fokus na albumu Make-up Is A Lie i razlozima zbog kojih izaziva razočaranje među poklonicima
- usporedbe s ranijim radovima The Smithsa te solo fazama, uz osvrt na ulogu Johnnyja Marra
- dojmove o doprinosu klavijaturistice Camile Grey i utjecaju na ukupni zvuk
- pregled reakcija publike i iskustava s nedavnih nastupa, uz istaknute stavove i doživljaje
Što se više Morrissey približavao stavovima UKIP-a Nigela Faragea i podržavao Brexit te što su više "napredovali" njegovi rasistički stavovi, toliko je padala kvaliteta njegovih albuma, a rastao i broj otkazanih koncerata. Realno, ništa vrijednog nije snimio nakon albuma "World Peace Is none Of Your Business" 2014.), objavljenog malo nakon njegove knjige "Autobiography" (2013). Morrisseyeva posljednja tri autorska albuma bila su slabašna, a još lošiji, na razini katastrofe, bio je i album obrada "California Sun" (2019.). Nažalost, u taj se niz posve uklapa i "Make-Up Is A Lie", prvi autorski album Morrisseya u posljednjih šest godina nakon "I Am Not A Dog On A Chain" (2020.) igrom slučaja objavljenog na samom početku lockdowna zbog pandemije korone.
Osobno mi nije problem što u pojedinim pjesmama Morrissey zvuči poput starog gunđala koji se opravdano žali na pošast društvenih mreža, a i naslov albuma dovoljno govori o činjenici da nikakva šminka ne može prekriti govno. Problem je što Morrissey piše sve slabije i sve bljeđe stihove. Doslovce se ni pjesme koje su mogle tematski biti interesantne - poput onih o crkvi Notre-Dame, lutanju Parizom, naklonu pokojnom velikom rock kritičaru Lesteru Bangsu ili sunovratu suvremenog popa u drek - ne uzdižu iznad plošnosti, plitkosti i pjesničke lijenosti. Ništa dojmljivija nije ni obrada "Amazone" grupe Roxy Music koju je obožavao kao tinejdžer pa je zaista teško povjerovati da iza albuma "Make-up Is A Lie" stoji pjesnik koji je ispisao prekrasne stihove za niz klasika The Smithsa zbog kojih bi i kamen proplakao, kao i za solidne pjesme sa solističkih albuma iz prve polovine 90-ih i prve dekade ovog stoljeća.
Tek Morrisseyev glas daje do znanja da iza ovih pjesama zaista stoji Morrissey, a ne neki daleko manje talentirani pjesnik od njega. Naravno, tko nije volio njegov stil pjevanja, tek ga sad neće zavoljeti, tim više što njegova nova glazbena suradnica, klavijaturistica Camila Grey nije na razini prethodnih Morrisseyevih skladatelja, a kamoli na razini genijalnog gitarista i skladatelja Johnnyja Marra (ex-The Smiths), čija su četiri solistička albuma prema posljednja četiri Morrisseyeva izdanja poput Westminsterske opatije spram ruševina opatije na Lindisfarneu. Uostalom, i Marrov koncert u Laubi bio je jači od velesajamskog nastupa Morrisseya, čiji je novi album "Make-up Is A Lie" tek patetičan pokušaj nekoć veličanstvenog pjesnika i britanske pop-rock ikone da prikrije vlastitu prazninu i evidentan manjak inspiracije.
MORRISSEY
Make-up Is A Lie
Sire/Dancing Bear
žanr: pop/rock
ocjena: 2
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....