Glazba i pop-kultura oduvijek su bile isprepletene, pa nije neobično da znanstvenici pišu radove o bendovima, a da se njihov opus proučava na sveučilištima. Tako je prije sedam godina na manchesterskom Metropolitanu održan simpozij posvećen Smithsima, a britanski kulturni teoretičar Alexei Monroe doktorat je stekao proučavanjem Laibacha i NSK države. Muzikologinja Nina Jukić diplomirala je radom o skupini Radiohead, a opusom Nicka Cavea u knjizi “Poetika Nicka Cavea i biblijski motivi” pozabavio se Karlovčanin Davor Kristić.
No prije nego što se pobliže osvrnemo na Kristićeve motive, posvetimo se jednom recentnijem djelu, knjizi “Kicking Against The Pricks: Nick Cave - ultimativni vodič kroz djela” američke autorice Amy Hanson koja je nedavno, u prijevodu Maksimilijana Bacha, izašla u Pop Up biblioteci Dallas Recordsa.
Suradnja s Wendersom
U pitanju su iscrpni komentari Caveove diskografije, od ranih početaka u rodnoj Australiji, preko selidbe u London i djelovanja u proto-noise bendu The Birthday Party, trogodišnjeg boravka u Berlinu, pa sve do kratkog brazilskog razdoblja i trajnog nastanjivanja u Londonu.
Hanson se ne bavi samo glazbenim izričajem Nicka Cavea, već spominje i njegovu suradnju s redateljima, Wimom Wendersom i Johnom Hillcoatom, kao i Caveovo književno stvaralaštvo.
“Mnogi ljudi iz svijeta književnosti inzistirali su na činjenici da sam glazbenik, pa tako nikako nisam mogao biti ozbiljan romanopisac. Bio sam jako zadovoljan kad sam im dokazao suprotno. Samo u Velikoj Britaniji prodano je 15 tisuća primjeraka knjige “I magarica ugleda anđela”, a u jednom časopisu čak sam uspio Martinu Amisu preoteti titulu knjige godine”, zadovoljno objašnjava Cave u jednom od komentara.
Stil Amy Hanson vrlo je pitak, gotovo novinarski, knjiga se čita poput kakvog glazbenog magazina, no nedostatak je što je u originalu izašla još 2005. godine, pa tako nedostaje cijelo kasnije razdoblje, uključivši i fazu Grindermana. Doduše, u Dallasu su sami nadopisali taj dio, u koji su dodali i diskografije 14 glazbenika, “apostola”, koji su pridonijeli Caveovoj karijeri.
Osobno hodočašće
I dok se ni Hanson, ali ni cijela dostupna biografska literatura na engleskom jeziku nisu bavili biblijskim opusom Nicka Cavea, u istraživanje tog zanemarenog dijela njegova stvaralaštva upustio se Davor Kristić:
- Budući da je Nick Cave prihvaćen kao jedan od najznačajnijih pjesnika alternativnoga kulturnog kruga, učinilo mi se paradoksalnim kako je okruženju u kojemu sam rastao ostalo nepoznato značenje Caveovih tekstova nadahnutih biblijskim motivima. Započeo sam traganje i zatekao se na području koje se pretvorilo u osobno hodočašće na putu u neobičnu sintezu rock pjesništva i teologije - kaže Kristić, po zanimanju politolog.
“Ljubav i teologija jedine su teme koje me zanimaju”, tvrdi tako u uvodu knjige Cave čija fascinacija Biblijom seže još iz dana kada je pjevao u dječjem zboru lokalne crkve. Probijajući se kroz gustu šumu biblijskih citata, likova i svetaca, Kristić analizira 20-ak naslova, a neki od njih su “Kicking Against The Pricks” (metafora za uzaludnu pobunu protiv božje volje), “Christina The Astonishing” (o čudesnoj talijanskoj svetici koja je mogla lebdjeti) ili pak pjesma “Hard On For Love” u kojoj je Cave koristio dijelove Psalama za eksplicitan opis seksualnog odnosa.
Tematska slučajnost
Iako je u rock glazbi i prije bilo religioznih motiva - još od Elvisa Presleyja, inspiriranog glazbom koju bi čuo u južnjačkim crkvama, preko gospel albuma Johnnyja Casha do kršćanske trilogije Boba Dylana , u suvremenoj alternativnoj glazbi teško bismo našli pandan tekstopiscu kao što je Nick Cave (možda tek David Eugene Edwards, frontmen Wovenhanda, no s daleko manjom pastvom sljedbenika) te ga Kristić smatra “tematskom slučajnošću”.
Kako god bilo, visokom i mršavom liku prorijeđenog tjemena, u vječitom odijelu, uloga “bluesmana s pištoljem u jednoj, a Biblijom u drugoj ruci” odlično pristaje, a njegova fascinantna lirika inspirira za proučavanje na svim razinama te su ove dvije knjige dobrodošla nadopuna dosadašnjim biografijama.
Osim ljubavi i Biblije, Cavea su fascinirala i ubojstva
Mnoge svoje pjesme posvetio je određenim ženama, a osim ljubavi i Biblije, Cave je bio fasciniran nasiljem i ubojstvima, što je vrlo umješno pretočio u začudan i groteskan crnohumorni album “Murder Ballads” za koji se svim silama trudio da ne bude komercijalan, a na kraju je ispao veliki hit. Svašta se moglo očekivati od Cavea, ali kolekcija tradicionalnih balada o serijskim ubojicama i grupnim silovanjima, kao i dueti s pjevačicama s dva dijametralno suprotna glazbena pola ( PJ Harvey i Kylie Minogue), bilo je nešto na što nitko nije bio spreman. S obje je tijekom idućih godina bio u ljubavnoj vezi: Polly Jean nešto je teže prebolio (napisao joj je pjesme “West Country Girl” i “Black Hair”), a iako je u javnosti vrlo rijetko govorio o njihovom odnosu, povijest rock’n’rolla, ističe Hanson, njihovu je ljubavnu priču uzdigla do mitoloških razmjera.