Dvorana Lisinski slavi svoju obljetnicu, pa se 29. prosinca s početkom u 19.30 sati tamo održava koncert "Svim na zemlji", kojeg izvode Mužek & Trio te Zagrebački kvartet saksofona.
- U posljednjih sam 20 godina često nastupao u Lisinskom i to u raznim programima. Puno se tu lijepe glazbe dogodilo i s puno vrhunskih glazbenika muziciralo. Mogu slobodno tvrditi da je Lisinski obogatio moj profesionalni život - kaže nam tenor Tomislav Mužek.
Jedan od prvih njegovih nastupa u Lisinskom bio je u povodu 100. godišnjice smrti Giuseppea Verdija 2001. godine.
- Tada sam pjevao na koncertu koji se zvao "Verdi našeg naraštaja". Čitava plejada tada još mladih umjetnika (Repušić, Fijačko, Čikeš…) odala je počast jednom od najvećih opernih skladatelja svih vremena. Bio je to koncert o kojem se dugo govorilo, a ja sam izuzetno ponosan što sam bio dio tog tima – prisjeća se Mužek.
Pamti i neke druge iznimno dirljive trenutke. - Među njima je posljednji koncert maestra Šuteja, na kojem sam također imao čast sudjelovati… Uglavnom, Lisinski se ne može spomenuti, a da ne izazove lavinu sjećanja i emocija – kaže.
Najavljuje i nadolazeći koncert. - Budući da je to blagdansko vrijeme, željeli smo napraviti spoj koji je lako slušljiv, lijep i neopterećen. Čitav je program lijepo osmišljen, tako da se cijelom koncertu jako veselim – kaže o nastupu na kojem će se program kretati od blagdanskih klasika pa do, primjerice, glazbe iz filmova Charlieja Chaplina.
O protekloj godini, jednoj od izazovnijih za Lisinski, pričamo i s ravnateljem dvorane Draženom Siriščevićem.
- Gotovo dvije pune godine bila je zatvorena dvorana Lisinski. To se nije dogodilo nikada ranije u povijesti. Prvi Kalendar tišine otvorili smo još 2020. s 237 dana muka, a onda je ove godine dodan još jedan Kalendar i novih 268 dana zastrašujuće tišine u Lisinskom. Pandemija, prijetnja virusom koja još traje i teške posljedice dvaju potresa, jer jedan valjda nije bio dovoljan da nas zaustavi, sve je to ostavilo mučan trag. Ne pretjerujem kada kažem i strah. Samo nas je poplava mimoišla, jer se ona dogodila 1964. godine dok se Lisinski još gradio. Izostale su i one biblijske žabe i skakavci, ali nećemo coprati – kaže Siriščević.
Svaku su nevolju, nastavlja, spremno uvijek pretvarali u izazov. - A svaki problem u poticaj. Rezultati nisu izostajali. Malodušje je ustuknulo pred velikim srcem svih zaposlenika uz potporu umjetnika i publike. Nismo mogli u Dvoranu, ali tko nas je mogao zaustaviti da sviramo i pjevamo izvan nje. Lisinski Atrium ili Otvoreni Lisinski je bio naša pozornica slobode. Održali smo 22 koncerta u proljetnom, ljetnom i jesenskom razdoblju za više od pet tisuća posjetitelja! Glazba nas hrabri i jača. Što nas uistinu može bolje učiti zajedništvu od glazbe? U njoj je zajedništvo na djelu, u njoj se zajedništvo događa. Sezonu smo bili započeli oratorijem "Stvaranje svijeta". To je bila naša poruka svima. Dođite u Lisinski, zajedno možemo stvoriti bolji svijet koji zaslužujemo. Godinu završavamo s još jednom ne manje važnom porukom, koncertom pod nazivom "Svim na zemlji mir veselje…" - priča.
Najavljuje i događanja u idućoj godini. - Mogu najaviti svjetske prvake glazbene umjetnosti, jedan od najvećih simfonijskih orkestara u povijesti glazbe koji se nakon osam desetljeća vraća u Zagreb. Berlinska filharmonija svira 19.veljače u Lisinskom – kaže.
U kontekstu cijele povijesti dvorane, gdje je ona danas?
- Vrijedi se vraćati na taj datum. Otvorenje Lisinskog 29. prosinca 1973. značajno je promijenilo sliku kulturnog i glazbenog života Zagreba i Hrvatske. Poslije toga datuma u našem svijetu umjetnosti više ništa nije bilo isto. Nažalost to je do danas ostao najveći datum u glazbenom životu naše zemlje. Ništa se novo ili veliko za glazbu od tada nije gradilo. Za dvije godine proslavit ćemo 50 godina Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Kada je izgrađena bila je jedna od najboljih, najopremljenijih koncertnih dvorana u Europi. Danas ozbiljno zaostajemo i po brojnim tehničkim karakteristikama smo na samome dnu. Neću prestati upozoravati i vjerovati da će biti sluha za potrebno ulaganje u Lisinski. O tome ne govorim samo ja već godinama, o potrebi ozbiljnih radova u Dvorani govorili su i moji prethodnici, gospodin Lovro Lisičić, pa čak i prvi ravnatelj gospodin Ivo Vuljević. Kako vam zvuči činjenica da naraštaji ravnatelja gotovo 40 godina upozoravaju na ozbiljne nedostatke, a ne poduzima se puno. Nova uprava grada Zagreba na nedavnom je sastanku potvrdila želju i spremnost da se uhvati u koštac s rješavanjem problema. Još kada bi se probudila i Država, odnosno nadležno Ministarstvo i napokon shvatili što Lisinski znači Hrvatskoj, rješenje svih naših poteškoća bilo bi vrlo blizu. Do tada, dok ne uredimo Dvoranu do zasluženih europskih i svjetskih standarda, marljivo ćemo nastaviti uređivati njezin bogat program koji na sreću za visokom europskom i svjetskom razinom ne zaostaje i neprestano cvjeta – kaže Siriščević.
Na koncu, na što je najviše ponosan? - Neskromno, ne na ono što je bilo nego što će tek biti. Na snove koje želim ostvariti i od kojih neću odustati! - kaže.