Na dubrovačkim ljetnim igrama održan je koncert Svjetskog jazz orkestra glazbenih mladeži

Na dubrovačkim ljetnim igrama održan je koncert Svjetskog jazz orkestra glazbenih mladeži (JM Jazz World Orchestra) pod vodstvom američkog trombonista i dirigenta Luisa Bonille. Prošle je godine ovaj orkestar već osvojio publiku Igara opuštenom atmosferom i kvalitetnim izvedbama, pa se velik broj slušatelja našao i na ovome koncertu, održanom u subotu, 2. kolovoza, na taraci tvrđave Revelin.

Orkestar okuplja mlade glazbenike iz cijeloga svijeta, a njegova se postava svake godine mijenja. Tako smo ove godine među izvođačima vidjeli neka poznata lica, kao i mnoga nova. Glazbenici početkom godine šalju prijave, prolaze audiciju, a njih dvadesetak – izabranih među više od stotinu kandidata – tijekom ljeta intenzivno vježba te odlazi na koncertnu turneju. Postava je zaista međunarodna te obuhvaća članove od europskih zemalja, preko SAD-a, Meksika i Portorika, do Indonezije i Australije, a među njima je bio i mladi klavijaturist iz Hrvatske, Martin Lajtman.

JM Jazz World Orchestra

Dubrovačke Ljetne Igre/

JM Jazz World Orchestra

Dubrovačke Ljetne Igre/

Orkestar se predstavio raznovrsnim i pažljivo odabranim repertoarom. Program je otvoren energičnom skladbom "Catch the Rebop Train" Neala Finna, a tijekom koncerta izmjenjivale su se složenije, improvizacijski bogate skladbe poput "Happy Feet" Jima Rotondija ili "Hey" Roba McConnella, s melodijski orijentiranim izvedbama. Među njima su se posebno istaknuli jazz standard "East of the Sun and West of the Moon" u izvedbi austrijske pjevačice Lilli Kornhuber te balada "Angel Eyes" koju je izvela Angelina Kolobukhova iz Bjelorusije. Završetak koncerta donio je ritmove popa, funka i soula. Čuli smo jazz obradu pjesme "What‘s Wrong with Changing" irske kantautorice Wallis Bird te na kraju "Do You Wanna Make Love to Me" američke grupe Tower of Power.

JM Jazz World Orchestra

Dubrovačke Ljetne Igre/

JM Jazz World Orchestra

Dubrovačke Ljetne Igre/

Tijekom večeri svi članovi orkestra istaknuli su se i kao solisti u improvizacijama u kojima su pokazali sigurnost, izražajnost i razumijevanje jazz jezika te su, iako mladi, zvučali kao iskusni profesionalci. Luis Bonilla vodio je orkestar s lakoćom, poticao je komunikaciju i slobodu u sviranju, a publici se obraćao neposredno i s dozom humora, najavljujući i opisujući pojedine skladbe. Čitava večer protekla je u spoju izvrsne glazbe, dobre zabave i pozitivne energije, čime je još jednom potvrđena važnost ovakvih koncerata u programu Igara.