U doba havarije u američkoj nuklearki Three Miles Island nekoliko je američkih glazbenika pokrenulo organizaciju MUSE (Musicians United For Safe Energy), a potom i seriju dobrotvornih koncerata, kojima se prikupljao novac za kampanje kojima se trebalo upozoriti na potencijalnu opasnost nuklearki. Springsteen nije bio među tim glazbenicima, ali rado se odazvao pozivu MUSE-a i održao dva "benefit" koncerta u njujorškom Madison Square Gardenu u rujnu 1979. godine, snimljenima i mikrofonima i filmskim kamerama.
Springsteen izgleda vraški mlad i energičan, a koliko god protestirao protiv nuklearki, za koje danas znamo da bez njih ne možemo, iz njega i The E Street Banda isijava atomska energija. Stoga se slušatelj i/ili gledatelj tog 2CD/1DVD izdanja od srca može nasmijati kada pred kraj sat i pol dugog koncerta Springsteen pada na pod, a potom ustaje i kaže da ne može više, "jer već je navršio tridesetu i srce će ga izdati".
Potom je još četrdeset godina držao koncerte u trajanju najčešće dužem od tri sata. Svirka je luda, a Boss i njegovi pajdaši briju i po klasicima rock'n'roll,a poput "Good Golly Miss Molly" Little Richarda i "Rave On" Buddyja Hollyja, izvedenih brzinom i bučnošću Ramonesa ili The Clasha, samo u bitno širem instrumentariju. Springsteenov autorski repertoar za ta dva koncerta bijaše uglavnom posložen od ponajboljih pjesama s albuma "Born To Tun" i "Darkness On The Edge Of Town" te premijera poput "The River", naslovne pjesme istoimenog dvostrukog albuma koji će izaći u listopadu 1980. godine.
Nakon eksplozije u nuklearki Thee Mile Island bila je to koncertna eksplozija kojom je Springsteen katapultiran na tron najvećeg i najpopularnijeg američkog rock glazbenika, koji s The E Street Bandom dvorane i stadione već četiri dekade čini intimnim poput klubova i barova, a publiku pridruženim članovima svog sastava.
BRUCE SPRINGSTEEN & THE E STREET BAND
The Legendary 1979 No Nukes Concert
Columbia/Menart