Bi li Mozartova glazba, ili ona Wagnerova, Mahlerova... bila isto toliko genijalna da su je skladale žene? Nagradno je to pitanje za sve koji se rado služe sintagmom "ženskog pisma" u umjetnosti, ponajprije u literaturi, pa zašto onda ne i u glazbi? Meni osobno ta je kvalifikacija uvijek bila odbojna, čak i ne toliko zbog raznih okolnosti vremena i predrasuda koje su se grozile žena umjetničkih autorica kojima je sve do pojave sufražetkinja mjesto bilo ili u salonu ili u kuhinji. Žensko pismo kao nekakav opći termin odbija me i danas i zato postavljam čudno pitanje o rodnim i vrijednosnim kvalifikacijama glazbe spomenutih autora. Da ih ne znamo, bismo li Amadeusove glasovirske koncerte, Wagnerov "Prsten Nibelunga" ili Mahlerovu 5. simfoniju...