U Veloj Luci otvara se Memorijalna zbirka posvećena mnogima najdražem pjevaču. Memorijalna zbirka Oliver Dragojević bit će smještena u Centru za kulturu Vela Luka, a zamišljena je kao središte prisjećanja na glazbeno stvaralaštvo Olivera Dragojevića, ali i mjesto upoznavanja s vremenom i kulturno-povijesnim kontekstom u kojem je djelovao, otkrio nam je Milan Majerović-Stilinović.
* Čija je bila početna ideja za ovu Memorijalnu zbirku?
- Inicijativa je došla prirodno, iz zajedničke želje lokalne zajednice, kulturnih institucija i Oliverove obitelji da njegovo ime i djelo ostanu prisutni u svakodnevnom životu Korčule i Vele Luke. Zapravo, radi se o nizu razgovora i ideja koje su se, s vremenom, pretočile u konkretnu viziju. Općina Vela Luka službeno je inicirala projekt 2018., kada je s obitelji Dragojević - suprugom Vesnom i sinovima Dinom, Davorom i Damirom - dogovorena njezina donacija od gotovo 300 predmeta koji su ostali iza Olivera. Važnost Zbirke prepoznalo je odmah i Ministarstvo kulture i medija RH, pa su Ministarstvo, Općina Vela Luka i njezin Centar za kulturu glavni pokretači i nositelji projekta.
* Koliko se dugo ovaj projekt razvija?
- Cijela priča traje već nekoliko godina - neformalno još od njegova odlaska, ali konkretna razrada projekta i ozbiljnije pripreme počele su otprilike 2018. godine. Započelo se s prikupljanjem materijala, razgovorima s obitelji i suradnicima, traženjem prikladnog prostora i izradom idejne koncepcije postava. Nju je izradio tim na čelu s tadašnjim ravnateljem Centra za kulturu Vela Luka dr. sc. Dinkom Radićem, a samom izvedbenom koncepcijom postava bavi se prošireni tim, kojem sam od prošle godine koordinator. Godine koronavirusa bile su zaustavile i rad na Zbirci, pa se mnogo toga treba nadoknaditi - ovakvi su projekti složeni i zato dugotrajni.
* Gdje će zbirka biti smještena?
- Zbirka će biti postavljena u Centru za kulturu Vela Luka, u prostoru koji je već neko namijenjen kulturnom sadržaju, ali za ovu se namjenu arhitektonski preuređuje. Zgrada Zbirke ima povijesno značenje - to je poznata palača Franulović-Repak u središtu mjesta, gdje je i Oliver za života često nastupao. Blizu je rive, što dodatno doprinosi posebnom ugođaju, kao i obiteljske kuće Dragojevićevih. Idealno i sigurno primjereno.
* Kako ste osmislili izložbeni postav?
- Pristupili smo mu s velikim poštovanjem, ali i s puno kreativne slobode. Cilj nije samo prikazati predmete nego i ispričati priču - uz slike, zvukove, osobne predmete i glazbu. Želimo da posjetitelj ima osjećaj kao da ulazi u Oliverov svijet i vrijeme, a ne samo u još jedan ‘muzej‘. Jer ovo je prirodan i zaslužen nastavak jedinstvene štorije o Oliveru. To nije samo zbirka uspomena na vrhunskog pjevača - to je posveta umjetniku koji je glasom i pjesmama jedinstveno i zauvijek povezao more, ljubav, ljepotu i životnu filozofiju Mediterana.
* Tko je radio na konceptu postava?
- Okupljen je tim stručnjaka - muzealaca, dizajnera i glazbenih znalaca - ali i ljudi koji su Olivera osobno poznavali. Ideje su to iz različitih kutova, ali sve se zasad dobro povezuje u jedinstvenu priču zahvaljujući entuzijazmu svih uključenih. Koncepciju izvedbenog postava izrađuje tim u čijem su sastavu Ela Jurdana, prof., muzejska savjetnica u mirovini, prof. dr. Zoran Curić, koji izrađuje jedinstven kronološki pregled Dragojevićeve diskografije (koji će postati i knjiga), te ja kao kreativni koordinator koncepcije postava od rujna 2024. godine. Uz mnogobrojne suradnike, dakako, vizualni identitet Zbirke izradio je dizajnerski studio Kazinoti & Komenda iz Splita, a za dizajn postava Zbirke zadužena je dizajnerica Nikolina Jelavić-Mitrović. Ona je već iznimno uspješno vizualno uredila mnoge izložbe i muzeje u Zagrebu, Vukovaru, Smiljanu, Lukovdolu i Sinju. Posebno ističem angažman Oliverove obitelji - bez nje bi ovo bilo praktički nemoguće izvesti: pri tome ne mislim samo na predmete koje ustupa nego i općenito na njezine savjete i angažman oko svega što ulazi u Zbirku.
* Što će sve biti izloženo u zbirci?
- Bit će tu svega - od Oliverovih instrumenata, originalnih nota i kajdanki, starih ulaznica za koncerte, sunčanih naočala iz raznih razdoblja života do osobnih predmeta. Odjeća, ogrlice, leptir-mašne i kravate koje pamtimo s pozornica, karte za briškulu i boće koje je volio igrati s prijateljima i familijom, sve ono što ga je činilo prepoznatljivim i jedinstvenim ‘kozmičkim Dalmatincem‘ - glazbeno i ljudski. Želimo na jednom mjestu pokazati i sve nosače zvuka koje je snimio. Bit će tu i kultne fotografije, video i audio zapisi privatnih i javnih nastupa iz zemalja u kojima je nastupao, izjave suradnika i prijatelja te jedinstvene dokumentarne snimke iz arhiva obitelji i kolega. U planu su, naravno, i multimedijski eksponati - jer naravno da ga svi želimo tamo i vidjeti i čuti, koliko god je to moguće.
* Što je donirala Oliverova obitelj?
- Obitelj Dragojević bila je izuzetno velikodušna. Darovala je, između ostalog, silne nagrade, od najvećih Porina do zahvalnica mnogih humanitarnih udruga s kojima je često surađivao. Dobili smo i glazbene bilježnice s njegovim originalnim zabilješkama iz više od pet desetljeća karijere, prikupljene sa svih strana svijeta. Tu su i neke njegove poznate ogrlice, omiljena crna šilterica, gitare, klarinet, usne harmonike, sintesajzer i druge glazbene uspomene, nosači zvuka, obiteljske fotografije i privatne snimke ribolova ili kućnih fešti… mnogo toga što će posjetitelje sigurno oduševiti!
* Je li koji Oliverov glazbeni kolega donirao nešto zanimljivo?
- Da, ima dirljivih gesta, poput dosad neviđenih arhivskih fotografija iz backstagea do, primjerice, improviziranih ‘šuški‘ koje se čuju na nekim kultnim studijskim snimkama. Dirigent i aranžer Alan Bjelinski nam je obećao partiture za one velike koncerte u dvijetisućitima, poput zagrebačkog Doma sportova, ili one kasnije u francuskoj Olympiji ili britanskom Royal Albert Hallu 2010. godine. To je zbilja povijest naše popularne glazbe, vrhunski domet. Mnogi će nam suradnici u videosvjedočanstvima u sklopu multimedijskog dijela zbirke pričati o Oliveru kao čovjeku, glazbeniku i kolegi. Prvi koji je to već napravio je Goran Bregović, a i svi ostali koje zovemo za te intervjue rado se odazivaju. Oliver je bio i ostao omiljen i neprežaljen uzor i kolega.
* Kakav je interes javnosti za donacije uspomena do sada?
- Reakcije su izvrsne, publici se sviđa mogućnost uključivanja u ovakvu posvetu omiljenom umjetniku. Ljudi šalju fotografije s njim prije ili nakon koncerta, bilježnice s autogramima iz 70-ih, tetovaže s njegovim likom, slike bokobrana s njegova broda koje su na aukciji otkupili... Ima i emotivnih priča uz svaki predmet. Svatko ima svoju priču s Oliverom i zahvaljujem onima koji svoju uspomenu pristaju dijeliti. Pozivam ih da to naprave do 1. kolovoza, kad istječe rok za prikupljanje donacija javnosti. I ovaj odaziv pokazuje koliko je Oliver dubok trag ostavio u ljudima, kao glazbenik i kao osoba.
* Kako obožavatelji mogu donirati?
Vrlo jednostavno - mogu se javiti i poslati fotografije ili videa putem web stranice zbirke www.oliverdragojevic.com. Sve su upute tamo, a fizičke predmete (postere, nosače zvuka, potpisane ulaznice, autogram-karte i slično) - mogu poslati poštom ili donijeti osobno u Vela Luku, u Centar. Svih dana manifestacije ‘Trag u beskraju‘ netko iz tima će biti tamo, a stalno je, naravno, tamo i ravnateljica Centra za kulturu Petra Surjan. Svaki predmet se evidentira, dokumentira i s poštovanjem uključuje u Zbirku ako zadovoljava tematski okvir i kriterije postava.
* Kada se planira otvorenje zbirke?
- Otvorenje je planirano tijekom 2026. godine. Prerano je govoriti o preciznijim datumima, ovo je projekt koji zahtijeva puno angažmana mnogih ljudi. Tehnički i logistički prilično je zahtijevan, pa ne želimo žuriti s datumima. Cilj je imati svjetsku zbirku jer je on bio svjetski umjetnik. Uz to, sve se radi na otoku, što često zakomplicira, uspori i odulji procese. Neke stvari tamo jednostavno ne idu ritmom kojim idu u Zagrebu i s tim računamo. Želimo biti sigurni da će, kad je otvorimo, Zbirka izgledati vrhunski i ostavljati pravi dojam - i zato koji mjesec ranije ili kasnije nije presudan.
* Zašto se čini da je Oliver još uvijek prisutan među nama, više nego neki drugi umjetnici koji više nisu s nama?
- Zato što je njegova glazba neprestano prisutna - na radiju, u kafićima, na feštama. Imao je tu rijetku osobinu da se ljudi s njim povežu kao s prijateljem, iako ga možda nikad nisu osobno upoznali. Svi smo voljeli njegovu jednostavnost, duhovitost i skromnost. I taj glas, naravno, Glas velikim G. I te velike, bezvremenske pjesme. Uvijek su bile tu negdje, kao dio svakodnevice. I barem je jedna svakome od nas u nekom trenutku legla kao himna jednog trenutka, jednog događaja ili životnog razdoblja. To se ne zaboravlja.
* Što mislite što bi, da je mogao sam izabrati, darovao za zbirku - što bi to bilo?
- Hm, ne znam, vjerojatno nešto skromno, ali simbolično. Možda kakvu staru kazetu s demo snimkama ili udicu, ‘tunju‘ kojom je lovio ribe oko Vele Luke. Jer on je bio čovjek upravo od tih stvari, pjesme i mora. Jednostavnost mu je bila životni princip. Nije bio čovjek od velikih gesta - ali svaki detalj u njegovim nastupima imao je svoju težinu. Potrudit ćemo se da tako bude i sa sadržajem Zbirke koja će čuvati uspomenu na njega i njegovu glazbu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....