Tihomir Hojsak za tamburom i Filip Novosel za kontrabasom pioniri su propitivanja "tajne veze" između tambure i jazza, a dosad smo ih, između ostalog, čuli u izdanju sa Zagrebačkom filharmonijom te u obradama Gibonnijevih pjesama u čemu su im pripomogli Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadić i Elvis Stanić te Monika Leskovar i Ismail Lumanovski.
I Theodosii Spassov, svirač "balkanske narodne flaute" zvane kaval, jedan je od onih koji su surađivali s Hojsakom & Novoselom koji su dva albuma objavili i pod nazivom Bow vs. Plectrum, a ovaj put je u prizmi live albuma "Duckling Soup" propitivanje mogućih veza tamburice, jazza i južnobalkanskih ritmova i melodija - što i nije nategnuto jer tamburica, ako ćemo pravo, nije baš posve izvorni hrvatski instrument. Tri tradicionala ("Grličica grkovala", "Elene, kerko Eleno" i "Sedi Donka"), četiri Spassovljeve skladbe, jedna Hojsaka & Novosela te jedna samo Novosela dovoljne su za poentiranje na temu onoga što seže od Panonske nizine do bugarskog gorja Balkan; uz umatanje u jazz ruho, ali ipak ne i više od, bez obzira na neupitno i zavidno sviračko majstorstvo, stilske vježbe. Kad se već album zove "Duckling Soup", moglo bi se reći i da je na djelu pokušaj dekonstruiranja i modernije inačice pačje juhe, samo što ovdje govorimo o staroj glazbi s Balkana u nešto drugačijoj prezentaciji.
