Na početku štiva, iskaz transparentnosti: Ja nemam pojma ništa o Aleksandri Prijović. Ja sam se došao obogatiti u spektaklu. Po Priji su zadnjih mjeseci pišali svi koje pere kompleks građanstva, pa je bilo prirodno da se nađem tamo gdje Hrvati misle da građanstva nema. Prsten oko zagrebačke Arene u petak je navečer bio tako rastegnut da mi je prijatelj, koji dostavlja hranu, očajno priznao da mu se u životu nije dogodilo da u tim satima ne ‘iskipa‘ nijedne ćevape. Taksist koji me prebacio na remetinečku cestu napustio me riječima: "Jebiga, burki, dalje ćeš morati sam.". Zapalio sam cigaretu, stao na zebru, pogledao deset puta lijevo i desno, da me ne pokosi netko od ranije poznat policiji, i hrabro krenuo ka Priji. Društvo su mi, u hladnoj...