Na pretposljednjem koncertu ciklusa “Večeri na Griču - Na službenome putu”, održanom u nedjelju u atriju Muzeja za umjetnost i obrt, nastupila je pijanistica švicarskog i singapurskog porijekla Rahel Senn (1986.).
Osim što je pijanistica, Rahel Senn bavi se i skladanjem: napisala je tri mjuzikla i objavila četiri albuma s vlastitim skladbama. Rahel Senn piše skladbe kakve uglavnom češće slušaju ljubitelji popa i filmske glazbe nego klasične. Svoj prvi album sama je opisala kao “mješavinu lakih melodija i pokojeg pijanističkog izazova”, a zbog tih “izazova” njene skladbe zvuče i pomalo romantično. U novijim se skladbama više okreće prema pop-strani tog pop-klasičnog žanra i gotovo minimalističko sviranje klavira često kombinira s drugim instrumentima ili elektroničkim zvukovima.
Zanimljivo je da je njen prvi album, objavljen 2012. godine, naslovljen Retour à l'art brut tj. Povratak naivnoj umjetnosti – sličan je dojam ostavio i njen nastup u Zagrebu.
To je možda vidljivo već i na temelju programa koji se sastojao od dva najpoznatija Chopinova Nocturna iz op. 9, tri Valcera (op. 64 br. 2, op. 69 br. 2 i op. 34. br 2), zatim dvije Rapsodije op. 79 Johannesa Brahmsa, Mozartove Sonate u C-duru K 330 te naposljetku Mazurke u a-molu Vatroslava Lisinskog. Iako je program predstavljen kao djela “istinskih majstora glasovirske literature” i Lisinski kao “šećer na kraju”, mogli bismo reći kako je većina programa bila sastavljena od takvih “slatkiša” odnosno skladbi u kojima uživaju gotovo svi i koje će rado svirati čak i oni koji se profesionalno ne bave glazbom, ali znaju svirati.
Kada je riječ o interpretacijama, Rahel Senn odabire uglavnom poletna tempa i dok svira ostavlja dojam kao da ne razmišlja koncentrirano o jednom po jednom unaprijed zamišljenom detalju interpretacije, već da skladbe svira “od početka do kraja” te se za oblikovanje fraza odlučuje spontano, u času izvedbe (to se posebno odnosi na izvedbe Chopinovih skladbi). Također, ne koristi puno rubata te ne koristi, ili ne zloupotrebljava, mogućnosti za patetične, dramatične, važne ili svečane dinamičke momente (npr. u kontrastnim dijelovima Chopinovih skladbi, kod Brahmsa ili pak u drugom stavku Mozartove sonate).
Njeno sviranje zvučalo je vrlo protočno i ležerno, u pojedinim trenucima čak i nehajno, pomalo asocirajući na sviranje nekoga tko je još u školi i voli svirati malo brže, jer je tako zabavnije, a tu i tamo napravi i neku grešku zbog čega ni jedna izvedba nikad nije finalna i zbog čega slušatelj može poželjeti da se skladba izvede još barem jednom ispočetka, da čuje kako će ovoga puta ispasti jer je uvijek drugačija.
Kao dodatak programu, Rahel Senn je izvela i dvije vlastite skladbe: “Raindrops”, skladanu 2014. te “The Secret Garden” koja će biti objavljena ove jeseni na njenom novom albumu u izdanju Sony Classical.
Ova umjetnica s mnogo različitih interesa prvi značajan uspjeh postigla je još u srednjoj školi napisavši mjuzikl “Totaler Wahnsinn” koji je privukao veliku pozornost publike te je prikazan čak četrdeset puta. Studij klavira završila je na konzervatoriju u Luzernu, 2012. godine postala je Young Steinway Artist, a napisala je i roman “Der kleine Tete” o Eduardu Einsteinu, sinu poznatog znanstvenika, koji je bolovao od shizofrenije.
U Hrvatskoj će Rahel Senn ponovno nastupiti u kolovozu, kada će održati koncert u sklopu festivala Osorske glazbene večeri.