Kad su prvi put u Zagreb, svibnja 1989. godine, dolazili Pixiesi, taj se dolazak u ovdašnjim (alter) rock krugovima očekivao onako kako bi kršćani iščekivali drugi dolazak Isusa Krista. U to doba bilo je i popularnijih bendova, ali je malo koji bio bitan poput Pixiesa, koji su 1988. godine s mini-albumom "Come On Pilgrim" i dugosvirajućim debijem "Surfer Rosa", oba u abrazivnoj i glasnoj produkciji "boga buke" Steva Albinija, posve promijenili narav rock glazbe, utirući put brojnim drugima pa i Nirvani. U Zagreb su došli tek mjesec dana nakon objave komercijalnijeg albuma "Doolittle" s pravim (alter) rock hitom "Monkey Gone To Heaven", a osnovani su 1986. godine u Bostonu.
U prvih pet godina postojanja osvojili su alter-rock publiku s beatlesovskim pop melodijama, punkerski agresivnim gitarama s mnogo distorzije i fuzza, vokalnim harmonijama Blacka Francisa i Kim Deal, naglim i neočekivanim promjenama ritma, do tada nepojmljivom sviračkom tenzijom, eklektičnošću koja je uključivala surf i space-rock, garage-punk i psych-pop, zakučastim tekstovima o seksu, religiji, svemiru, ubojstvima i pop kulturi. Mnogi smatraju da su Pixiesi za alter-rock 80-ih odigrali ulogu nalik onoj koju su Beatlesi odigrali za pop i rock 60-ih.
No, nakon albuma "Bossanova" (1990.) i slabijeg "Trompe le Monde" (1999.) Pixiesi se razilaze, da bi se ponovo okupili 2004. godine i uglavnom samo koncertirali. Mogli smo ih tada pratiti uživo na ljubljanskim Križankama i zagrebačkoj Šalati, a najbolji su dojam ostavili koncertom 2014. godine na INmusicu. Kao da su proživljavali drugu mladost, a napokon objavljene nove pjesme s albuma "Indie Cindy" lako su nadovezali na kultne skladbe iz kasnih 80-ih i ranih 90-ih, kad su bili najuzbudljiviji bend na kugli zemaljskoj. Nakon još dva albuma, "Head Carrier" i "Beneath The Eyrie" te u iščekivanju friškog "Doggerela", nitko ne tvrdi isto, ali teško je i danas zanijekati magičnost i privlačnost Pixiesa.
PIXIES
Zagreb, Zagrebački velesajam, 27.08.2022.