Nešto više od godinu dana nakon najvećeg samostalnog koncerta u karijeri i šest mjeseci nakon izlaska njezina drugog albuma "Brze suze", 30-godišnja hrvatska kantautorica i pjevačica Nika Turković sa svojim se bendom u subotu, 15. studenoga, popela na pozornicu kluba Boogaloo u Zagrebu kako bi promovirala novu ploču i stavila točku na "i" svoje stilske transformacije iz suptilnije i elektronici naklonjene nježne duše u modernu pop-punk princezu direktnog i izražajnog jezika. Svirka od 90 i više minuta u pristojno popunjenom klubu pokazala je da talentirana glazbenica definitivno ima dvije stvari bez kojih nema uspjeha u glazbi – pamtljive pjesme i šarmantnu osobnost – ali i da mora doraditi sekundarne, ali važne aspekte nastupa uživo – strukturu, tempo i inscenaciju.
Turković je nastup neočekivano otvorila s četiri pjesme s "11-ice", svog debija iz 2023. godine. Tek je peta bila s "Brzih suza" – dinamična i hitoidna "Noćna svjetla". Iako nema u kamenu uklesanih pravila za sastavljanje setliste i nije bilo sumnje da će u Boogaloou izvesti ili sve ili gotovo sve pjesme sa svoja dva dosad objavljena albuma, budući da zajedno traju nešto manje od 70 minuta, setlista je svojevrstan glazbeni proglas, a Turković je takvim suviše sigurnim otvaranjem sugerirala da joj nedostaje samopouzdanja, da još nije spremna potpuno prigrliti stil "Brzih suza" – stil koji joj dolazi prirodno. Štoviše, od prvih osam pjesama, samo je jedna bila s albuma kojeg promovira, i to ona koju već neko vrijeme svira uživo. Jednu od najprepoznatljivijih pjesama s "Brzih suza", britkog "Glupana", Boogaloo je čuo tek sredinom nastupa. Odluka da novom albumu posveti drugi dio nastupa, a ne da on čini njegovu kičmu, učinila ga je neskladnim iskustvom.
Dok je struktura koncerta u cjelini bila neujednačena, pojedinačne izvedbe odisale su sviračkom sigurnošću. "Sutra" s "11-ice" vješto je ritmički razigrana, a publika je zdušno pjevala omiljenog joj "Glupana". Tugaljiv i ekspresivan "Rođendan" znalački je interpretiran, a "Dovoljna", jedna od najboljih stvari s "Brzih suza", pokazala je da domaća publika žudi za žešćim zvukom. Bend Nike Turković – ove večeri u sastavu Ivan Pešut (gitara), Damjan Brnić (gitara), Zvonimir Jagunić (bas), Matko Basara (klavijature), Bruna Matić (bubnjevi) i Rina Radmilov (prateći vokal) – skladna je i precizna cjelina te njezinim pjesmama daje živahnost i grubost koje studijske verzije nemaju.
Turković se tijekom nastupa na pozornici pridružilo nekoliko gostiju. S Lukom Vidovićem iz Pocket Palme izvela je emotivnu "Kožu" s "Brzih suza". Singl "Mogu i sama" otpjevala je s Nelom, a izvedbu je na višu razinu diglo žustro bubnjanje Brune Matić, koja je s puno osjećaja interpretirala Dem Bow ritam iz refrena. Turković je za potrebe koncerta u Boogaloou iz naftalina izvukla svoju staru pjesmu "Like Water" koju je prije više godina objavila na digitalnoj glazbenoj platformi SoundCloud, a izvela ju je s talentiranom natjecateljicom iz reality TV emisije "Superstar Croatia" Karlom Miklaužić. U odnosu na koncert u Tvornici krajem listopada 2024., Turković je drastično smanjila broj obrada te izvela samo Tajčinu "Noć od kristala". Samouvjerenost koja stoji iza te odluke nagovješćuje da su strukturne manjkavosti nastupa u Boogaloou više plod neiskustva i nesigurnosti, a ne nedostatak instinkta.
Zvuk u Boogaloou nije bio idealan, međutim nije naštetio ukupnom dojmu. Niže su frekvencije možda bile preglasne i nedovoljno definirane. Gitare i prateći vokal prečesto su se gubili u toj zamućenoj buci. Turković se dobro čula, što nije uvijek slučaj na koncertima, i zvučala je dobro iako se, kako je rekla, uoči koncerta razboljela.
Pričljiva je Turković tijekom koncerta rado razgovarala i šalila se s publikom. Njezina neposrednost i spontanost pravo su osvježenje. Više ju je puta iznenadila podrška koju su joj davali okupljeni. Iako je većina njezinih pjesama melankolične prirode, nije mogla skinuti osmijeh s lica kad god bi publika zapjevala s njom, a nekoliko puta i sama. Prigovoriti joj zbog toga što je Boogaloo pretvorila u neformalno prijateljsko druženje u nečijoj sobi vjerojatno je sitničavo, međutim njezine najave pjesama i meandrirajuće opaske usporile su tempo koncerta, pogotovo u drugoj polovici. Kad se svaka pjesma najavljuje, a pjesme nisu osobito dugačke, pretjerana komunikacija s publikom može dovesti do pada energije publike. Izvođač nakon toga mora uložiti veći napor kako bi je vratio na "radnu temperaturu". Ako je takvih uspona i padova mnogo, a Boogaloou ih je bilo, lakše i brže dođe do zamora.
Vizualna koncepcija koncerta Turković u Boogaloou bila je rokerski minimalistička, s tek jednim istaknutim scenskim elementom - povećim LED ekranom za prikazivanje raznih grafičkih elemenata i videozapisa koji su pratili pjesme. Kad je riječ o klupskim koncertima, takva inscenacija uvijek treba imati prednost ispred teatralnijih rješenja. Iako je inscenacija sugerirala da će biti režijski nesputaniji i slobodniji, nastup je na koncu bio suviše statičan, nepoželjna pojava u širem rock kontekstu. Izuzev članova benda koji se zbog prirode instrumenata ne mogu kretati i Turković, koja je naoko imala slobodu kretanja, ostatak benda se držao svojih pozicija, što je ublažilo upečatljivost življih elemenata bržih i glasnih pjesama. U takvom su okruženju, logično, bolje funkcionirale balade i sporije numere. Želeći publiku, u figurativnom smislu, pozvati u svoju intimu, Turković je nekoliko pjesama izvela na nemalom krevetu. Konceptualno jasna ideja izvedena je pomalo nespretno, a nisam siguran ni da je polučila željeni učinak. Atmosfera u Boogaloou već je bila intimna, ali zbog Turković i njezinih osjećajnih pjesama i otvorenosti. Ovakva pretjerana teatralnost nije bila potrebna.
Koncert u Boogaloou za Turković je polovičan uspjeh. Uvjerila se da su se "Brze suze" zaista primile. Popularnost albuma na digitalnim platformama i tiraža dostojna top-lista naslutili su da je tomu tako, međutim potpuno je druga stvar kad ljudi u današnjem dobu napuste svoje domove i to demonstriraju izdvajanjem teško zarađenog novca. Istovremeno, njezino izvođačko umijeće nije osjetnije napredovalo u odnosu na koncert u Tvornici koji je održala u listopadu 2024. Srčanost je i dalje tu, nije izgubila ni glas ni muzikalnost, a bend joj je izvrstan. U tom je smislu – mirna. Međutim, nedostaje joj sitni vez. Nastupi joj moraju postati kompaktniji i jezgrovitiji, ne mnogo drukčiji od pjesama koje piše. Kad apsolvira te detalje, razbit će plafon kojem se približila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....