Jedna od uvriježenih maksima u popularnoj glazbi glasi: "Drugi album nikad nije dobar kao prvi". Kako bi i bio, kad se glazbenici za svoj debi pripremaju praktički cijeli život i u njega ulažu svu svoju energiju, vrijeme i emocije. Prvi albumi najčešće su nesputani, osobni i sirovi jer sažimaju sve što su glazbenici do tada prošli - a publika to osjeti i prepozna.
Glazbena industrija je industrija prvog dojma. A budući da je debi za mnoge prva - i možda jedina - prilika za proboj, glazbenici si ne mogu priuštiti kalkulacije: ništa ne odbija publiku kao neautentičnost.
Drugi album, osobito ako je prvi bio uspješan, nositelj je tereta očekivanja publike, diskografa, kritike - pa i samih izvođača. Publika ne želi da bude drukčiji jer joj se prvi svidio. Diskograf ne želi da bude drukčiji jer se prvi dobro prodavao. Kritičari, pak, traže napredak. Taman i da žele, glazbenici ne mogu svima udovoljiti.
Za razliku od prvog albuma, koji su stvarali godinama, drugi moraju dovršiti za šest mjeseci, godinu dana, možda dvije. A tu se otvara i ključno pitanje: o čemu će pjevati, kad su sve što su doživjeli već izrekli na prvom?
Kad je legendarni punk bend The Clash krajem siječnja 1977. potpisao ugovor s diskografskom kućom CBS vrijedan 100 tisuća funti, basist Paul Simonon i frontmen Joe Strummer razgovarali su o tekstovima koje su pisali. U dokumentarnom filmu "The Clash: Westway to the World" prisjetili su se kako su zaključili da zbog novca koji su upravo dobili više ne mogu pjevati o "karijernim mogućnostima" - kao što su to činili u pjesmi "Career Opportunities", koja govori o nestašici poslova, osobito za mlade.
Zbog svih tih previranja - i unutarnjih i vanjskih - drugi album prati prokletstvo.
To prokletstvo svojevrsna je adaptacija fenomena poznatog u obrazovanju, koji se često naziva krizom druge godine. Učenici i studenti koji u prvoj godini ostvare vrhunske rezultate nerijetko dožive pad u drugoj - djelomično zbog pritiska da nadmaše vlastita prethodna postignuća. Prevladava mišljenje da velik početni uspjeh može dovesti do smanjenog angažmana, dok neki smatraju da je riječ o regresiji prema srednjoj vrijednosti - prirodnom povratku rezultata prema prosjeku.
"Uklete" ploče
Među najpoznatijim "ukletim" drugim albumima ističe se "Second Coming" engleskih rockera The Stone Roses iz 1994. Njihov istoimeni debi iz 1989., kako pišu Sean Sennett i Simon Groth, izmislio je famozni hibridni zvuk Madchestera i postavio temelje brit-popa, dok "Second Coming" - osim što ga se čekalo više od pet godina - nije bio ni približno moćan kao prethodnik, tvrdi kritičar Stephen Thomas Erlewine. John Harris iz NME-a ustvrdio je da je riječ o osrednjem izdanju koje slušatelja tek povremeno uvjeri da nije promašaj.
Razulareni Guns N‘ Roses na svoj su se opasan, hitovima prepun debi "Appetite for Destruction" (1987.) nadovezali sklepanom i skromnom pločom "G N‘ R Lies" (1988.). Iako se album dobro prodavao, nije opasan i energičan poput "Appetita", a danas ga se uglavnom spominje zbog rasističkih i homofobnih stihova u pjesmi "One in a Million".
Na polici "ukletih" drugih albuma nalaze se još i nezanimljivi "October" (1981.) grupe U2, neusredotočeni "Room on Fire" (2003.) junaka garažnog rocka The Strokes, Springsteenu previše nalik "Sam‘s Town" (2006.) The Killersa, suviše grandiozan "A Weekend in the City" (2007.) indie rockera Bloc Party, zbrzani "Communiqué" (1979.) Dire Straitsa i "samo" solidni "Crossroads" (1989.) američke kantautorice Tracy Chapman.
Prokletstvo razbijeno
Međutim, popis drugih albuma koji su razbili kletvu još je slavniji, a predvodi ga jedan od najutjecajnijih i najuspješnijih drugih albuma u povijesti popularne glazbe - Nirvanin "Nevermind" (1991.). Nakon obećavajućeg i u kritičarskim krugovima hvaljenog, ali grubog "Bleacha" (1989.), bend je produkciju svog drugog albuma povjerio cijenjenom Butchu Vigu, bubnjara Chada Channinga zamijenio je eksplozivnim Daveom Grohlom, a frontmen Kurt Cobain u pjesmama se više oslonio na svoj pop instinkt. Rezultat je neupitan: "Nevermind" je postao prekretnica u popularnoj glazbi, alternativa se probila u mainstream kao nikad prije, "Smells Like Teen Spirit" postala je himna neprilagođenih, a Cobain glas generacije. Iako Nirvanini obožavatelji i danas sumnjičavo gledaju na "šminkerski" "Nevermind", 30 milijuna prodanih primjeraka albuma sugerira da su dobili više slušatelja nego što su ih izgubili.
Nakon što je publiku i kritiku osvojila unikatnim timbarom te ležernom mješavinom soula, jazza i R&B-a na debitantskom albumu "Frank" (2003.), engleska kantautorica Amy Winehouse još se više ogolila na albumu "Back to Black" (2006.) i uspjela prebroditi krizu drugog albuma. Nošena bezvremenskim, a ipak modernim singlovima "Rehab", "You Know I‘m No Good" i naslovnom pjesmom, Winehouse je s lakoćom nadmašila "Frank" - i tko zna do kakvih bi visina stigla da je na vrijeme dobila pomoć za kojom je vapila.
S obzirom na to da su danas simbol benda koji ne miruje i stalno traži nove zvukove, nevjerojatno je da je Radioheadu prvu dozu uspjeha donijela bučna, ali manje-više konvencionalna rock stvar "Creep". Diskograf EMI želio je da grupa ponovi uspjeh debija "Pablo Honey" (1993.), međutim kvintet predvođen briljantnim Thomom Yorkeom okrenuo se neobičnijem, eksperimentalnijem i umjetnički ambicioznijem zvuku. "The Bends", koji je izašao 1995., oduševio je kritičare - više britanske, manje američke - i Radiohead pretvorio u, pa, Radiohead.
Zahvaljujući čudesnim singlovima "Chasing Pavements", "Cold Shoulder" i "Hometown Glory", prvi album engleske kantautorice Adele, "19" (2008.), postao je globalna senzacija - zabilježio je milijunsku prodaju i donio joj dva Grammyja: za najboljeg novog izvođača i najbolju žensku pop-vokalnu izvedbu. Kad je došlo vrijeme za rad na drugom albumu, Adele je htjela odgovoriti na kritike da je "duša starog kova" i napisati nešto življe i modernije. Međutim, nakon dva tjedna studijskog rada, tada 20-godišnja Adele napisala je samo jednu pjesmu s kojom je bila zadovoljna - tugaljivu baladu "Take It All". Nedugo nakon što ju je pustila tadašnjem partneru, deset godina starijem od nje, on je prekinuo njihovu 18-mjesečnu vezu. Umjesto da potone još dublje, taj ljubavni brodolom Adele je energizirao. Slomljeno je srce pretvorila u furiozne pjesme o propaloj ljubavi i snimila svoj, po mnogima, najbolji album - "21".
Detaljno o sitnicama
Drugi album zna biti uteg, no za Niku Turković, koja je 15. svibnja objavila svoj drugi studijski album "Brze suze", nije bilo ni prokletstva ni straha, a ni nedoumica oko toga o čemu će pjevati na sljedniku debija "11" iz 2023. "Imala sam puno više priča za drugi album", nasmijano će 30-godišnja kantautorica.
Pripovijedanju je pristupila neopterećeno - bez potrebe da sve mora biti savršeno i uklopljeno u šablonu. To joj je, kaže, znatno olakšalo rad na albumu. "Doslovno sam si dozvolila da pišem ono što sam htjela i da budem specifična s detaljima. To mi je fakat bilo jako zabavno. Dosad nisam pisala tako konkretne stvari", ustvrdila je Turković.
Dio inspiracije za takav pristup pronašla je u pjesmama pjevačica i kantautorica Sabrine Carpenter i Gracie Abrams. "Skužila sam da ono što meni prodaje njih dvije kao umjetnice jest to kako pričaju o nekim nebulozama i sitnicama o kojima ja nemam pojma - ali im sve vjerujem. Onda sam si rekla: zašto ja to ne radim, kad imam puno takvih fragmenata? Ne moraju čak ni biti istiniti, ali ih mogu izvući iz posebnih momenata u svom životu i sigurno će se ljudi s njima poistovjetiti. Malo sam si tu dala više gušta", pojasnila je.
"Nisam toliko razmišljala o tome što će netko misliti o ovome ili onome, baš sam htjela sve to napisati kako mi je došlo i kad mi je došlo. Zato mi je ovaj album bio puno lakši na duši i puno ga više volim", zaključila je.
Novi i stari suradnici
Turković je na "Brzim suzama" počela raditi krajem 2023., kad je objavila pjesmu "Ima smisla" - stvar za koju je znala da će biti prva na njezinom drugom albumu. Većinu 2024. utrošila je na pisanje, a u studio je ušla u listopadu. U njemu je provela otprilike šest tjedana. Kao i na debiju, glavni joj je suradnik bio istaknuti riječki jazz gitarist i producent Ivan Pešut.
Upoznala ga je jako davno na jazz koncertu u Labinu u Istri, a spojila ih je ljubav prema dobrom popu. "Njemu je on nedostajao, a ja još nisam počela pisati pjesme. Tada mi je rekao: ‘Ako ćeš ikad išta raditi, super mi je kako ti mozak funkcionira, ja bih da radimo zajedno‘. Kad sam odlučila krenuti, bilo mi je logično da surađujem upravo s njim, a u međuvremenu smo postali super prijatelji", otkrila je Turković.
"Brze suze" sadrže deset pjesama, u kojima se pojavljuju i suradnici s prethodnog, ali i neka nova imena. Na pjesmama "Glupan" i "Rođendan" surađivala je s kantautorom i producentom Antonijem Davidom Perinom. "On mi je sad ono… obiteljski kompa i s njim mi je bilo jako lijepo raditi", rekla je Turković. Pjesma "Koža" je duet s Pocket Palmom - Lukom Vidovićem i Anjom Papom, autorima s kojima je Turković radila i na pjesmi "bolja" s albuma "11". "Dovoljna" je suradnja s mladom kantautoricom i producenticom Valneom Neyom Bulić, a "Nakon tebe" u cijelosti potpisuje ona sama. "Neya je otkriće univerzuma i mislim da će njezino vrijeme sad krenuti", entuzijastično je ustvrdila Turković.
U kreativnom procesu ideje za pjesme često joj dolaze dok je u pokretu, ali i kad spontano pjeva preko gotovih aranžmana koji s njezinim materijalom uopće nisu povezani. "Obično mi dođe neka tekstualna ideja koja će biti nit vodilja kroz cijelu stvar ili neki cool melodijski rif. Jako puno pjesama napisala sam preko nečega što sad ni ne znam ni reći preko čega - u hodu", ističe kantautorica.
Njezin suradnički krug stalno razmjenjuje demo snimke, ali, kako kaže, nemaju WhatsApp grupu. Sav materijal prije ili kasnije završi u rukama Ivana Pešuta. "Kad vidim da imam nešto, to mu pošaljem, a pošaljem mu i neke referentne trake. Tek me onda može shvatiti. Ako mu prerano pošaljem, moguće je da ću mu uništiti viziju. Ne želim da počne razmišljati o pjesmi prije nego što ja znam što će ona biti", pojasnila je.
Velika plačljivka
"Brze suze" zagonetna je formulacija. Neformalna i nipošto potpuna taksonomija suza takve ne poznaje. Većina ljudi razlikuje samo dvije vrste suza - suze radosnice i suze tuge. Suze radosnice rone se kad smo sretni ili osjećamo veliko olakšanje, dok suze tuge izviru iz žalosti i očaja. No, postoji više vrsta suza. Tu su, primjerice, poznate "krokodilske suze" - lažne suze koje simboliziraju neiskreno žaljenje, a naziv potječe iz antičkih vjerovanja o krokodilima koji plaču dok jedu svoje žrtve. U religijskom kontekstu, suze na kipovima Djevice Marije često se tumače kao znak suosjećanja ili duhovnog poziva, iako je službeno priznavanje takvih "plačućih kipova" rijetkost. U kazalištu, crna suza klauna Pierrota simbolizira neuzvraćenu ljubav i čežnju, dok u folkloru otrovna biljka mandragora "plače" kad je iščupaju - njezine suze predstavljaju bol i skrivenu moć. A u popularnoj glazbi najčešće se pjeva o "običnim" suzama. Tek se povremeno ukaže domišljata sintagma poput, recimo, "bisernih" suza, o kojima pjeva Magazin.
Otkud Niki Turković takav neobičan izraz? "Dugo sam se mučila s nazivom albuma", uz smijeh priznaje. "Brze suze prvo su bile interna šala, a tek kasnije naziv koji je zapravo najbolje opisao njezin drugi album. "Nisam htjela da bude nešto premekano jer nije takav, iako je dosta emotivan. Jako je hali-gali - malo te nosi gore, spusti dolje, vrati nazad, pa ponese naprijed", kaže Turković.
Album, međutim, nije htjela nazvati po nekoj od pjesama jer smatra da nijedna na pravi način ne zastupa cjelinu.
"Skužila sam da sam velika plačljivka - i kad sam tužna, i kad sam sretna. Lako pustim suzu. Sva sam ‘u vodi‘. Ta voda iz očiju jako na mene utječe", rekla je kantautorica. "Zato ‘Brze suze‘ imaju smisla, jer je cijeli album takav - malo plačeš, pa obrišeš suze i kreneš dalje i rokaš. Onda opet zaplačeš, i tako u krug", zaključila je.
Liječenje slomljenog srca
"Brze suze" su konceptualan album koji pripovijeda o emocionalnom vrtuljku prekida - o šoku, tuzi, sumnji, prkosu, ali i nadi koja dolazi s novim početkom. Turković se ovdje potvrđuje kao elokventan, otvoren i precizan tekstopisac; ne boji se mraka u koji čovjek može upasti kad ljubavi dođe kraj. No, ma koliko sve djelovalo beznadno, album ipak završava na zreloj i optimističnoj noti. Za razliku od elektronikom obojenog debija, "Brze suze" više su pop-rock ploča s pokojim punk momentom. Elektronika je i dalje prisutna, ali s mjerom - rezultat je zvučno razigraniji, a produkcijski fokusiraniji album od prethodnika.
"Noćna svjetla", "Dovoljna" i "Tvoja" vrhunci su albuma. Atmosferična i senzualna "Noćna svjetla" ističe se dinamičnim, gotovo filmskim refrenom - možda i najboljim na cijelom izdanju. "Dovoljna" je odrješita borbena pjesma o ponovnom građenju samopouzdanja nakon prekida. Njezina kulminacija - stihovi "I ove brze suze se isplaču, tebe one sretne nikad ne nađu", uz distorziranu gitaru i urgentan ritam - donosi trenutak emotivnog olakšanja u priči koju Turković plete. "Tvoja" je svjetlo na kraju tunela, nježno uplovljavanje u sigurnu luku nove ljubavi, one koja je na početku albuma djelovala neostvarivo. Turković u njoj pjeva o čežnji uvjerljivo i s puno osjećaja. Da su sentiši još uvijek u modi, ovo bi bila prava prilika za jedan.
Kao i "11", "Brze suze" temelje se na osobnim iskustvima. "Uvijek izvučem konkretnu stvar iz sebe i odlučim po njoj kopati koliko god sama sebi dozvolim, jer mi je to svojevrsna terapija. Kad ispričaš nešto stvarno i opipljivo, iznenađujuće je koliko se ljudi lakše s tim poistovjeti", objašnjava Turković. Turbulentne i melankolične, "Brze suze" ipak poručuju: doći će novo sutra i svatko je gospodar svojih emocija i života.
Album se zove "Brze suze", no samo su jedne suze zaista eksplicitno brze - one u "Dovoljnoj". Ipak, emocije se ne zaustavljaju tu. Turković je "proplakala" i u još dvije pjesme: "Noćnim svjetlima" i "Nakon tebe". "Mislim da su suze u ‘Noćnim svjetlima‘ također brze. Ona i ‘Dovoljna‘ tužne su pjesme s malim buntom, kao da poručuju - ipak je sve super, ne trebaš mi ti, la-la-la", kaže Turković.
"‘Nakon tebe‘ je možda malo teža pjesma, zato sam je stavila na sredinu albuma. Jako je meditativna i stvarno te odnese. Tu su možda malo sporije te suzice, ali i ona ima svoju emotivnu katarzu na kraju. Mislim da je malo sjetna, ali nije toliko tužna."
Da je publika bila spremna za "Brze suze", potvrđuju i brojke. Album je bio najprodavaniji u Hrvatskoj u 23. tjednu 2025., a među deset najprodavanijih izdanja zadržao se i sljedećih četiri tjedna, od 24. do 27., prema evidenciji Hrvatske diskografske udruge. Plasmani nisu slučajnost - Turković je očito izgradila svoju publiku: i njezin debi "11" dvaput je bio najprodavanije izdanje u Hrvatskoj. Teren za "Brze suze" pripremila je pametnim tempiranjem singlova: još u studenom 2023. objavila je uvodnu pjesmu "Ima smisla", potom "Tvoju" u listopadu 2024., a "Glupan" je izašao u ožujku 2025. Album će uživo predstaviti 15. studenog u zagrebačkom klubu Boogaloo.
Svirke s kompićima
Turković najviše voli - svirati uživo. Kaže da su joj koncerti trenuci potpune iskrenosti, prostor u kojem publika može vidjeti tko je zapravo. "Volim da ljudi vide mene. Mislim da danas rijetko dobijemo priliku vidjeti kakvi su ljudi zaista", kaže. "Društvo je ružno. Mislim da nikad nije bilo teže biti normalan."
Na koncertima joj je važno da ono što je napisala i otpjevala publika osjeti kao stvarno. "Volim da se razumijemo. Da skupa vičemo te neke fraze i rečenice, i da se emotivno povežemo kad je teško i kad je sranje." Glazba je za nju način govora - i razmjene: "Najvažnije mi je da im dam najbolje od sebe. Da dobiju nešto što će im biti emotivno, ali i vizualno zanimljivo. Da nije sve samo - ja došla, ja otpjevala".
Prilikom biranja pjesama za nastup, Turković se vodi mudrošću koju je jednom čula, a za koju naslućuje da potječe od jedne velike balkanske zvijezde: koncert treba otvoriti pjesmom po kojoj te publika najbolje poznaje. U njezinom slučaju to je "Pusti". "Taj rif me veseli, odmah mi je lakše", smije se. Prva trećina nastupa obično je rezervirana za nove pjesme, a kulminacija za one koje publika najviše voli i očekuje.
Međutim, da bi mogla publici dati ono što želi, Turković tijekom nastupa mora čuvati glas. Slaže setlistu i prema zahtjevnosti pjesama, vodeći računa o umoru, nervozi i vlastitoj zagrijanosti. "Ne mogu otvoriti s nečim što je najviše i traži najviše energije, jer nekad sam toliko pod adrenalinom da nisam sigurna hoću li moći. Znam se i fizički tresti. Ne smijem si priuštiti dugačke, razvučene note, jer ako krene nepozvani triler - nismo ništa napravili", objašnjava. Zato koncert započinje pjesmom u kojoj "pliva žmirećki", a kasnije ugrađuje i trenutke za predah - pjesme tijekom kojih može "malo sjesti i pričati s ljudima". Sve vodi prema finalu, "kad u zadnjih 20 minuta izroka sve što ljudi vole".
Turković pozornice dijeli sa svojim, kako kaže, kompićima. "Sve je poteklo od Ivana Pešuta koji je moj prijatelj već više od deset godina. S njim radim sve. Da imam bend s jednim članom, on bi bio taj." U bendu su još bubnjarica Bruna Matić, koju Turković smatra pravim blagom, klavijaturist Matko Basara, na basu se izmjenjuju Martin Petračić i Zvonimir Jagunić, drugu gitaru svira Damjan Brnić, a prateće vokale pjeva Mia Marenić, koja je ujedno i direktorica tehnologije i tehničkih postavki. "To su svi moji prijatelji iz različitih životnih priča. Zajedno volimo muziku i nastupe. To je velika razlika. Nisu tek honorarci kod kojih je svejedno hoće li se mijenjati. Jako mi je bitno da su oni sa mnom. Puno puta ‘pojedem govno‘ da budu tu uz mene", govori Turković.
Pop-rock oblikovan na pozornici
Pandemija koronavirusa mnogima je pomrsila planove, pa tako i Turković, čija je karijera krajem 2019. i početkom 2020. taman dobivala zamah. Njezin drugi singl, "Raj", koji se kasnije našao na albumu "11", izašao je manje od mjesec dana prije nego što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila covid-19 globalnom prijetnjom. "Energija koju sam imala u tom trenutku naprosto je prsnula. Potpuno se izgubio taj osjećaj", prisjeća se Turković. U narednim mjesecima i godinama mogla je raditi uglavnom spotove i provoditi vrijeme u studiju - nastupi uživo bili su tek nada. "Nisam dobila pravu priliku raditi po svom", sjetno će. No, kad se svijet opet pokrenuo, Turković je ubrzala i sredinom ožujka 2023. u zagrebačkom klubu Peti kupe održala svoj prvi samostalni koncert za koji je prodavala ulaznice - koje su planule već tog jutra kad je koncert najavljen. "Bila sam u šoku, bila je to ludnica. Tad smo prvi put svirali cijeli album. To je bilo za pamćenje."
U srpnju 2024. Turković je nastupila na poznatom festivalu Exit, koji joj je ostao u sjajnom sjećanju. "Ludnica. Super festival, odlična publika i jako dobar ‘slot‘. Stage je bio fantastičan, a ljudi su stvarno došli. Koncerti u Srbiji su mi općenito odlični jer mi je Beograd drugi grad po slušanosti, odmah nakon Zagreba", kaže Turković.
Kroz iskustvo sviranja uživo s bendom, Turković se potpuno pronašla u pop-rocku, a taj je stil oblikovao i njezin drugi album. Već je s pjesmom "Mrzim" s prvog albuma nagovijestila taj smjer, a "Brze suze" su ga samo potvrdile.
Iste je godine u listopadu u zagrebačkoj Tvornici održala najveći samostalni koncert u karijeri, koji je također rasprodan u kratkom roku. Turković je te večeri pokazala da joj pop-rock dolazi vrlo prirodno. Tvrđi aranžmani "Dok nas nema", "Sutra" i "Ima smisla", tada još neobjavljena "Noćna svjetla" te pankerska "Mrzim" pokazali su da energičnije i poletnije pjesme bolje nosi od suptilnijih i elektronikom obojenih kompozicija umjerenog tempa koje dominiraju albumom "11".
"Mi smo na koncertima starije, ležernije pjesme pojačali barem za 40 posto. Ima stvari s prvog albuma čije su mi studijske verzije dosadne jer mi bolje zvuče kad su uživo. Mi jesmo sve zaoštrili i sad pjesme koje su bile mekše uživo zvuče puno konkretnije, kad Bruna i Pešut pokažu zube. Sve smo nanovo aranžirali i cijeli prvi album uživo zvuči puno drukčije. Osim ‘Same‘, u kojoj su samo glas i klavir. Druge pjesme idu više u smjeru u kojem se ja mentalno i psihički nalazim", objašnjava Turković.
Publiku u Tvornici počastila je veselim i domišljatim pop-pankerskim aranžmanom svoje prve uspješnice "Hej, mali", čime je pokazala vrlo dobre koncertne instinkte. "Ljudi su to tražili, volim čuti što publika želi", ističe. "Sve smo pjesme preradili, a ‘Hej, mali‘ smo za ovaj nastup posebno prilagodili jer je publika bila toliko željna da smo joj morali udovoljiti."
Showgirl dijete
Prokletstvo drugog albuma, covid-19, promjenjive i nestabilne prilike u glazbenoj industriji te, kako je Turković ispravno primijetila, zastrašujući izazovi za svakog umjetnika - no nju u nošenju s njima drži predanost glazbi koja traje od njenih najranijih dana. "Bila sam showgirl dijete. Stalno sam htjela plesati, pjevati. Imala sam puno energije. Roditelji su me upisali na sve vrste plesa i u sve zborove. Baš sam htjela biti performer. Ništa mi od toga nije bilo dovoljno", rekla je Turković.
Iako ju je veći dio hrvatske javnosti zapamtio kao simpatičnu devetogodišnjakinju koja je 2004. na dječjem Eurosongu s pjesmom "Hej mali" osvojila visoko treće mjesto, s reflektorima pozornice susrela se već tri godine ranije, u "Turbo Limach Showu". A još prije toga nastupala je - za svoje ukućane. "Oni su puno prije mene shvatili da sam muzikalna. Imala sam smisla za ritam i sluha, više nego što se očekuje od jednog djeteta. Usmjerili su me na glazbu i umjetnost te su me u tome podupirali", dodala je.
Matični joj je instrument - glas. Za druge, kaže, nije talentirana. "Kao da sam nedovoljno strpljiva. Za sviranje zaista trebaš imati smisla, moraš se s instrumentom jako povezati i puno vježbati", pojašnjava. "Treba i pjevanje - ali tu sam krenula od prirodnog talenta, pa mi nije bio problem vježbati jer sam vidjela napredak", dodaje. Iako zna svirati klavir, vidi ga samo kao alat za pisanje pjesama. "Dušu je dao za to. Oduvijek mi dobro idu teorija, polifonija, harmonija, akordi i slušanje. Sve što se tiče baš sviranja, u tome sam bila katastrofa. Ja sam teoretičarka", šali se.
Od "Aliena" do "11"
Turković je završila glazbenu akademiju, specijalizirajući se za produkciju, pisanje i skladanje. Tijekom osnovne i dijela srednje škole pohađala je Glazbeno učilište "Elly Bašić", paralelno s redovnom školom, no zbog zahtjevnosti je na neko vrijeme pauzirala. Kasnije je nastavila obrazovanje na The Institute of Contemporary Music Performance, dijelu Sveučilišta East London, jer u Hrvatskoj tada nije bilo programa posvećenih modernoj glazbi. Taj je institut završila prije otprilike deset godina, čime je stekla znanja i iskustva koja su joj danas važna u karijeri.
Dvije godine nakon Eurosonga Turković je objavila album "Alien". Osim hita "Hej mali", na njemu su i dva dueta s etabliranim hrvatskim pop zvijezdama, Tonyjem Cetinskim ("Alien") i Oliverom Dragojevićem ("Zauvijek"). Snimanja u studiju tad je doživjela kao igru. "Bilo mi je jako lijepo. To su bili neki od mojih idola, ja sam znala njihove pjesme", rekla je, dodajući da je ploča bila "poslovna", a ne "umjetnička" odluka te da je, očekivano, s obzirom na njezinu dob, mnogo toga bilo izvan njezine kontrole. Unatoč tome, rado se sjeća druženja s Dragojevićem. "Bili smo nas dvoje u studiju, pričali o glupostima, crtali, sve je bilo jako nonšalantno. Bio je kao neki tata - prizemljen, normalan, simpatičan. Ne znam jesam li ikad u ovoj industriji, osim Severine, srela nekoga tako skromnog. Kao da nije bio svjestan svoje veličine. Ostao mi je u najljepšem sjećanju kao stvarno velik čovjek."
U formativnim godinama, na kraju osnovne i početkom srednje škole, glazbena joj se dijeta sastojala gotovo isključivo od kanadske pop-punkerice Avril Lavigne i američke emo-pop-punk grupe Paramore. "Sramotno isključivo", šali se Turković i dodaje da su joj njihovi posteri visjeli na zidovima sobe. Jesu li već tad bile posađene klice "Brzih suza"? "Sigurno", nasmijano će. Ipak, ističe da je voljela i filmove i serije sa snažnim glazbenim pečatom - "Hannah Montana", "Glee", "High School Musical" i "Camp Rock".
Pravi debi - "11" - Turković je izdala 2023., nakon višegodišnjih priprema i odricanja. Paralelno s razvijanjem glazbene karijere, godinama je radila u agenciji, balansirajući između sigurnog posla i umjetničkih ambicija. U jednom trenutku si je postavila ultimatum - ili će ozbiljno pristupiti glazbi, ili se više neće zavaravati. "Zato sam i dala otkaz. Ako imam stalno deset stvari sa strane, onda se stalno na njih oslanjam pa se ne potrudim. Ja sam si namjerno otežala da bih se mogla potruditi za svoj san. To je bilo konstantno žrtvovanje", rekla je.
Iako je oduvijek željela napraviti album, Turković mu je pristupila s velikim oprezom i strahopoštovanjem. Nije ga htjela izdati prije nego što se izbori za svoje mjesto na sceni, svjesna koliko su često i najtalentiraniji izvođači prošli ispod radara jer su požurili s prvim izdanjem. Nije htjela da njezin rad ostane neprimijećen, da trud koji ulaže propadne. "Zato mi je prvi album više kao kompilacija singlova nego prava cjelina. Povezala sam dijelove svog života tijekom nekoliko godina i dodala im kraj - da to zatvorim kako treba. Htjela sam da sve bude zaokruženo i ostane kao nešto što stvarno stoji iza mene."
Turković je izrazito zadovoljna s "11". Album je dva puta bio najprodavanije hrvatsko izdanje (Hrvatska diskografska unija prodaju mjeri u tjednim intervalima), što nije očekivala. "On je prošao puno bolje nego što sam ikad imala u glavi", dodala je. Najponosnija je na pjesmu "Sama". "Kad sam je napisala, osjećala sam da moram napraviti album jer ta pjesma ne može postojati sama za sebe - mora nešto zatvoriti, biti u kontekstu. Danas, kad razmišljam o glazbi, mislim da je to jedna od najboljih koje sam napisala", smatra Turković, a kao drugu pjesmu na koju je posebno ponosna izdvojila je "Gledaj me".
Između brojki i autentičnosti
Bez obzira na to što je izdala drugi album i što je poslovno ostvarena, Turković trenutačno na bavljenje glazbom u Hrvatskoj u 2025. ne može gledati s prevelikom nadom. "Sve ovisi o tome što radiš, kako to radiš i s kim surađuješ. Nekima ide bolje nego ikad, drugima lošije nego ikad. Neki su stalno negdje u sredini, ali ni ta sredina nije jednostavna - ja je ne volim", naglašava. "Nikad mi nije bilo teže posložiti stvari i odvojiti bitno od nebitnog, usmjeriti energiju na ono što stvarno vrijedi. U današnjem medijskom svijetu 2025. godine, bez obzira na to tko si, teško je održati fokus i izdržati pritisak."
Glazbena je industrija oduvijek inzistirala na brojkama - prodaji ploča i ulaznica, emitiranjima na radiju i televiziji - no čini se da je danas, u eri streaming platformi, na njih usredotočena više nego ikad. Pritisak na umjetnike da praktički stalno nešto objavljuju može biti neizdrživ. "Od njega nikad ne izađe ništa dobro", kaže Turković. "Ako radiš glazbu za to sve, onda je bolje da je ni ne radiš. To ne vrijedi za svaki žanr. Mislim da glazba koju ja radim ne smije biti vođena takvim stvarima jer će mene to ubiti. Više neću imati nikakve umjetničke želje ni inspiracije da bilo što radim."
Glazbenica govori kako je duet "Mogu i sama" s Antonelom Nelom Đinđić bio svojevrstan pokušaj da bolje shvate prirodu streaminga. Glazbeno se više uklapa u Nelin stil i trebala bi se naći na idućem albumu koji Nela priprema. "To je naša najstreamanija pjesma. Eksperiment je uspio. Obožavamo je bez zadrške, zabavile smo se dok smo je radile i bilo nam je to precool. Gušt mi je što smo imale taj trenutak", rekla je Turković.
Ma koliko voljela pjesmu "Mogu i sama", Turković tvrdi da ne može ne pisati pjesme poput onih s albuma "Brze suze". "Mislim da je u redu napraviti neke stvari za malo jače momente, da se malo više zabaviš, ali ja sam jako emotivna, vodim se internim procesima i ne bih predugo opstala da ne radim ovo što radim."
Posvećenost glazbi ne dolazi bez egzistencijalnih sumnji i nemira. "Ne znam kako netko radi samo glazbu ovim tempom jer je to užasno teško." Premda projekata u koje je uključena ne manjka - od reality emisije "Superstar" preko reklama do sinkronizacija animiranih filmova - ona ih radi kako bi se mogla baviti glazbom. "Trenutačno se ne mogu sebično bazirati samo na glazbu i ne raditi ništa drugo. Glazba je primarna, ali ne znam kako bi itko na mojoj razini - koja nije neka ogromna - mogao sve to raditi samostalno."
Unatoč tim izazovima i nepredvidivosti karijere u glazbi, Turković ne gubi volju za stvaranjem. "U kreativnom sam pogonu. Razmišljam o tome što bih voljela od sebe čuti i kako to upakirati. Već sam počela razmišljati i piskarati. Umrla bih od dosade da stanem."