Barokni gala koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu 19. svibnja okupio je i razveselio mnoge zagrebačke ljubitelje glazbe najduljeg stilskog razdoblja. Hrvatskom baroknom ansamblu dirigirao je u francuskom repertoaru znameniti Hervé Niquet, a solistica je bila sopran Ivana Lazar. Niquet, harfist, orguljaš, pijanist, pjevač, skladatelj, zborovođa, pedagog i dirigent, jedan je od najinventivnijih majstora za izvedbe barokne glazbe, gotovo kultna ličnost u Francuskoj i diljem svijeta. Uz sve to je i živopisna ličnost koja znanjem i osobnim šarmom prisnost s auditorijem trenutno uspostavlja duhovitom konferansom, u ovoj prilici udružen s prevoditeljem čembalistom Pavlom Mašićem, koji mu je suvereno parirao.
Niqueta je zagrebačka publika upoznala prije mnogo godina kao dirigenta opere "Hamlet" A. Thomasa koja je iz nepoznatih razloga brzo nestala s repertoara. No već je tada bilo vidljivo s koliko se znanja posvećuje glazbi svoje domovine. Ovaj put donio je pregršt skladbi Marc-Antoinea Charpentiera (onog čije fanfare slušamo kao uvodni znak bečkog novogodišnjeg koncerta), Andréa Campre, Bonaventure Gillesa i Josepha Bodina de Boismortiera, u programu francuske glazbe s talijanskim utjecajima, mahom vedra karaktera u povezanosti i s francuskim dramskim kazalištem. Veze su bile neizbježne, pa tako i glazba koja je ponekad neprimjetno prelazila granice zadržavajući pritom i svoju autohtonost.
Hrvatski barokni ansambl na čelu s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon prihvatio se zdušno ove zadaće, točan poput urice, a razigran kao instrumentalni ekvivalent plesnosti glazbenih sadržaja uz živopisne ruke temperamentnog dirigenta koji ih je i glasno hvalio. Savršeno su pristajali u neobarokni kazališni interijer izgledom i svirkom, sabranošću su slijedili Niquetove zamisli i oduševili publiku koja je s velikim zadovoljstvom pozdravila i odličnu Ivanu Lazar, kojoj je upravo barokna glazba prije operne karijere bila prirodno stanište, kojemu se uvijek rado vraća. U odličnoj vokalnoj formi pjevala je virtuozno, s dodatkom prirodnog humora u kratkom duetu s dirigentom.
Jasno je da se ova sredina mora i u budućnosti baviti HRBA-om, podržavati je materijalno, nalazeći joj prikladni prostor i sve druge uvjete, čak i bez obzira na profitabilnost. Dugogodišnje djelovanje, napori i rezultati ansambla to itekako zavređuju. A barok se traži!