Na listi esencijalnih southern-rock albuma uvijek bih našao mjesta za "Shake Your Money Maker" (1990) i "The Southern Harmony And Musical Companion" (1992), prva dva albuma Black Crowesa za Def American Ricka Rubina, ali ne u njegovoj, nego u produkciji Georgea Drakouliasa. I treći album "Amorica" bio je solidan, a i kasnije su The Black Crowes iz Atlante znali zabljesnuti, premda u ovom stoljeću rade s programiranim stankama, što i nije loša strategija braće Robinson. No moram priznati da me niti jedan album Black Crowesa unatrag 30 godina nije osvojio kao "Happiness Bastards", prvi nakon "Before The Frost… Until The Freeze" iz 2009. godine.
Chris je bio i ostao nevjerojatno potentan rock pjevač, a njegov brat Rich vješt gitarist i aranžer koji nikada ne pretjeruje sa solažama. "Happiness Bastards", osim što je u tradiciji Black Crowesa, podsjeća i na southern-rock, blues-rock, rock‘n‘soul i country-rock destilate kakve su mućkali The Allman Brothers Band, Little Feat, The Band, Creedence Clearwater Revival ili The Rolling Stones. Dovraga, "Happiness Bastards" je toliko sočan da bih rado otišao na koncert Black Crowesa, nama najbliže 27. svibnja u milanskom Teatru Arcimboldi za cca 2300 posjetitelja.
THE BLACK CROWES
Happiness Bastards
Silver Arrow
žanr: southern-rock
ocjena: 4