Boris Štok, nakon tri art-rock/synth-pop solo albuma i onih koje je snimio s grupom Quasarr, odlučio je dio starijih pjesama preodjenuti u drugačije ruho. Nije da mu je bilo nužno, no dojam je da bi s ovakvim izdanjem mogao postići više nego s nastupima na Dori. U zamalo svim pjesmama glasom stoji uz glasovir Matije Dedića i Ivana Popeskića, ili uz gitaru Elvisa Stanića i Ante Gele, te mjestimice uz štrajhove String Quarteta. Paradoksalno, takva "šparna" izdanja skladbi "Prašina", "Predajem se tebi", "Netko poput nas", "Grijeh", Tišina" i drugih, oslobodila su neslućeni prostor za senzualan i senzibilan glas Borisa Štoka, kojeg smatram jednim od naših najelegantnijih i najukusnijih pjevača. Sjao je svojim zatamnjenim, pomalo "darkerskim" glasom i ranije, ali "Minimalizam" bi za ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....