Sjećate se dirljivih i tužnih, no u suštini i veličanstvenih i prekrasnih scena ispraćaja pokojnog Olivera iz splitskog akvatorija. Kad su se za katamaranom s njegovim tijelom otisnule i stotine brodica, ploveći uz njega posljednji put. Žao mi je što nisam tada bio na jednoj od tih brodica, ali i uz prijenos na televiziji bilo je nemoguće suspregnuti suze i zatomiti tugu. Pogotovo kad sam nešto kasnije vidio kako su u tmini hvarskog akvatorija, u kojem sam kao klinac lovio ribu ili “na lažini suvoj” ležao, moji Hvarani dočekali Olivera. Da ga i oni dostojno isprate kad je mimo njihova otoka prolazio ka svojoj Veloj Luci na Korčuli. U tim trenucima Oliver je više no ikad prije postao jedno s tim svojim morem, otocima i ljudima. Ipak, zahvaljujući prije svega tome koliko su se pjesme, koj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....