U državi Hrvatskoj, navodno jako sklonoj ovoj ili onoj tradiciji - sjetimo se samo nedavne panike oko svinjokolje - uvelike se, nažalost nas kajkavaca, izgubila kajkavština, kako u pisanoj riječi tako i u glazbi. Stoga je prava sreća da postoje sastavi poput Cinkuša koji iz albuma u album kajkavštinu održavaju živom pa tako i na šestom po redu “Bog nam greh oprosti”, računamo li nedavno objavljeni soundtrack za hvaljeni film “Nosila je rubac črleni”. Kako u kajkavskoj tradiciji “cinkuš predstavlja zvono koje čovjeka prati od rođenja do smrti” nije čudo da se Cinkuši u autorskim skladbama, tradicionalima i onima nastalima uglazbljenjem stihova Miroslava Krleže često bave tragedijama, tugom, ratom, čemerom, siromaštvom i pijanim veseljem kojim se uz...