Bestseleri Dana Browna dosežu naklade koje se broje u stotinama milijuna, no sutra se ovaj planetarno popularan pisac prvi put predstavlja svijetu i kao skladatelj, i to ni više ni manje nego u zagrebačkom HNK.
S početkom u 20 sati tamo se održava praizvedba Brownove “Wild Symphony”, skladbe koja je zapravo soundtrack za istoimenu slikovnicu. Suradnju sa Zagrebačkom filharmonijom, koja će izvesti “Wild Symphony”, Brown je dogovorio još u ožujku, no tek je jučer prvi put uživo čuo kako ovaj orkestar svira njegove note.
- Upravo sam izašao s probe i užasno sam uzbuđen - rekao nam je 56-godišnji Brown u razgovoru u KD Vatroslava Lisinskog, dodajući da je prije čuo snimke, no da ga je izvedba uživo oborila s nogu.
- Svi se zabavljamo, a sada držimo fige da i prvi nastup pred publikom prođe u redu. To će biti jedan sat iznimno zabavne glazbe - najavljuje Brown, kojem je ovo prvi put da čuje glazbu koju je sam napisao u nečijoj izvedbi.
No, iako je javnosti poznat kao književnik, autor hita "Da Vincijev kod", njegovi glazbeni snovi postoje oduvijek. Već je 1991. godine otišao u Hollywood sa željom da postane skladatelj.
- Smiješna je cijela ta moja povezanost s glazbom. Svaki dan pišem, ali svaki dan u životu i sviram klavir. Samo što je ispalo da mi on neće postati profesija. No, evo, 20 godina kasnije uspio sam napraviti taj puni krug pa se i prilično ozbiljno pozabaviti glazbom - priča Brown, koji svira i gitaru, ali, priznaje, poprilično slabo.
- No i pjevam. Dugo sam bio dio jednog muškog zbora, obišli smo cijeli svijet pjevajući. Među ostalim, bili smo u Notre Dameu, bazilici Svetog Marka, gotovo svim velikim katedralama kojih se možete sjetiti. Pjevali smo klasičnu glazbu - kaže.
Njegova prva skladba, ali i knjiga za djecu, poveliki su odmak od tema kojima se inače bavi. No, u tome se, kaže, snašao.
- Uopće mi nije bilo teško pisati za djecu. I sam sam u srcu i dalje dijete, a već prilikom vlastitog odrastanja jako sam puno čitao. Obožavam doktora Seussa, tu jednu posebnu poeziju. Tako da nije uopće bilo teško, dapače, došlo mi je kao vrlo prirodna stvar - kaže.
Prvi recenzenti bila su mu njegova dva nećaka.
- Knjiga im je bila vrlo zabavna. To mi je bio najveći kompliment - otkriva.
Inače se obično puno priprema za pisanje svojih knjiga, koje imaju povijesni aspekt, ali i puno simbolike, numerologije, puno malih dijelova i zagonetki koje čine svoju priču.
- A za ovu knjigu nisam morao raditi detaljna istraživanja, jednostavno je došlo iz srca. Moram priznati da sam od svega najviše bio koncentriran na skladanje glazbe. Ona mi je uzela najviše vremena. Trebalo ju je napisati, pa orkestrirati, pa snimiti... Nije bilo lako - kaže pisac.
Već je bio u Zagrebu, ove godine još u ožujku, kada je počeo raditi sa Zagrebačkom filharmonijom, ali i nekoliko puta prije toga.
- Obožavam Zagreb, ljudi su jako topli i ljubazni. Hrana je fantastična, probao sam sve, a obožavam restoran Dubravkin put. Također, hrvatsko je vino među najboljima na svijetu - ne štedi na komplimentima, a tako je i kada pričamo o Zagrebačkoj filharmoniji.
- Oni su vrlo talentiran orkestar. U odabiru tko će izvesti skladbu najvažnije mi je bilo skupina glazbenika koji će shvatiti poantu cijele stvari, a to je da je to najprije treba biti zabavna točka. Poslali smo im note i čekali da nam vrate snimku da vidimo koliko se mogu zabaviti s mojom skladbom. Kad smo ih čuli, zaključili smo da su fantastični - priča Brown, dodajući da ga je s orkestrom povezala njegova producentica.
Kad smo već kod glazbe, što sluša Dan Brown?
- Većinom klasiku, no kad se priča o popularnoj glazbi, onda sam “oldies” tip. Billy Joel, Elton John, The Eagles, Phill Collins. Moji su favoriti još uvijek muzičari s kojima sam odrastao - kaže.
Njegova su djela, iako obožavana diljem svijeta, često i izvor kontroverzi, nerijetko proizašlih iz Katoličke crkve.
- Kontroverza je, po meni, drugi naziv za dijalog. Važno je razgovarati o nekim stvarima i problemima. U odraslu osobu sam se formirao u vremenu dok sam živio na sveučilišnom kampusu, a od nas se tamo očekivalo da postavljamo teška pitanja i vodimo važne razgovore. Tako da me kontroverza uopće ne dira. A, uostalom, moje su knjige fikcija i nije mi važno da netko u njih povjeruje. Svi mi imamo svoje verzije istine, što je dobro. I o tome bismo trebali razgovarati - zaključio je.