Povratničkim albumom “No Cities To Love” (2015) ženski trio Sleater-Kinney nakon deset godina diskografske stanke pokazao je mlađim akterima da i drugoj dekadi 21. stoljeća alter-rock može biti atraktivan i agresivan. Bio je to poput žileta naoštren i do pucanja zategnut album na kojem su gitaristice Colin Tucker i Carrie Brownstein, premda su već tada zagazile u četrdesete, i bubnjarka Janet Weiss, koja je ušla i u pedesete, zazvučale mladenačkije, energičnije i vatrenije od većine dvostruko mlađih alter-rock konkurenata i konkurentica. Prema instrumentima su se odnosile kao da ne postoji sutra, kao da im je to prva i posljednja šansa za proboj, iako je bilo jasno da, ma što god načinile, neće bitnije ni ojačati ni oslabiti svoj status.
Doduše, “No Cities To Lov...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....