Kad su Mayales objavili debi album “Svima želim raj za sve” daleke 1999. godine, rock je opet bio mrtav, pogotovo ako ste pitali acid-jazz publiku koja je pohodila klub Aquarius i zdušno podržavala Mayalese kao našeg konja za utrku u spomenutom plesnom žanru.
U to vrijeme još sam radio u diskografiji, baš kao i Petar Beluhan, spiritus movens Mayalesa. Uvijek mi je bilo drago popričati s njime jer smo dijelili slična mišljenja o diskografskom biznisu iako smo dolazili iz glazbeno drukčijih svjetova. Barem se meni tako činilo pa sam Mayalese više cijenio negoli volio njihovu “lagano, lagano” fuziju blago elektroniziranog popa, jazza, soula i funka. Sve do ovog, nakon trinaest godina tek drugog albuma Mayalesa.
Sada mi se čini da je Petar Beluhan došao iz nekog meni vrlo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....