Tamara Obrovac i TransMediterranean Jazz Ensemble nastupaju u nedjelju, 9. veljače u Zagrebu, u Centru mladih Ribnjak. Silno aktivna i agilna, ova svestrana istrianska glazbenica ulazi u mnoge projekte, puno putuje, koncertira, jedan je od naših najjačih izvoznih glazbenih aduta. Neki dan je i pobijedila na natječaju "International" Hrvatskog društva skladatelja kojim se podupiru aktivnosti naših skladatelja u inozemstvu. Nagrada je namijenjena objavljivanju njezinih novih albuma "Ulika Revival i "Canto amoroso," kao i međunarodnim koncertnim promocijama.
Na nedjeljnom koncertu u Zagrebu, uz standardu ritam sekciju iz Tamarinog Transhistria ansambla, Krunu Levačića na bubnjevima i Žigu Goloba na basu, nastupit će i armenski pijanist Karen Asatrian, austrijski saksofonist i flautist Wolfgang Pusching i marokanski lutnjist i violinist Brahim Dhour.
Transmediteran Jazz Ensemble vaš je novi projekt. Ima li tu nekih pomaka od onoga što je radio Transhistria Ensemble? Njima ste svojedobno pridružili češke gudače. Šire li se dalje vaši horizonti?
- Transhistria ensemble bio je i jest, a i ostat će u budućnosti. Šalu na stranu, to je moj stalni, mogli bismo reći matični ansambl, kojemu su se na mom posljednjem albumu, "Madirosa", pridružili češki gudači, gudački kvartet Epoque. Na "Madirosi" me povuklo pisanje aranžmana za gudački quartet, što me je već dugo intrigiralo, a plemeniti zvuk i odlična svirka kvarteta Epoque odlično su se uklopili u prilično zahtjevnu svirku glazbenika iz Transhistria Ensembla, s kojima sam snimila i novi, još neizdan album “Canto amoroso”.
Ovaj novi, TransMediteranski projekt je nastavak moje suradnje sa armenskim pijanistom Karenom Asatrianom, profesorom na jazz konzervatoriju u Klagenfurtu, u čijem bandu svira i saksofonist Wolfgang Puschnig, jedan od najpoznatijih austrijskih jazz glazbenika koji snima i za ECM.
Što vas spaja, osim Mediterana?
- Mediteran je za mene osobno kulturološki i glazbeno zanimljivo područje kojeg obilježava susret različitih kultura, a to je upravo i koncept TransMediterranean banda. Spaja nas sličan pristup jazzu, odnosno improviziranoj glazbi. Rekla bih da je suština u tome da povezujemo elemente vlastite tradicije sa jazz glazbom, dakle sa improvizacijom.
Traži li se neko novo zajedništvo u novim bojama zvuka? Sada spajate arapsku lutnju i violinu, armenski klavir, austrijski saksofon sa svojim istrianskim korijenima?
Naravno, uvijek se stvara zanimljiva, nova energija i novi zvuk…
Kako je počela vaša suradnja s armenskim pijanistom Karenom Asatrianom?
Suradnja s Karenom Asatrianom počela je prije nekoliko godina, zahvaljujući Austrijskom kulturnom forumu u Zagrebu i tadašnjem ravnatelju Christianu Ebneru. Karen i ja smo od tada dobri prijatelji i često suradjujemo. Ideja o tome da nam se pridruži Brahim Dhour, glazbenik iz Maroka, rodila se na odličnom prošlojesenskom koncertu mog kvarteta na festivalu Jazz au Chellah, u Rabatu.
Ovaj vaš projekt, o traganju za zajedničkom glazbom Mediterana podsjetio me na ljetošnji koncert španjolskog basista Renauda Garcije-Fonsa kojega ste doveli na svoj Valamar jazz festival, u Poreču. On je na zaista čudesnom koncertu u bazilici gotovo opisao cijeli mediteranski krug.
- Da, otprilike u tome je suština ideje, spojiti različite glazbenike i glazbene pristupe, i zaokružiti jednu suvremenu mediteransku glazbenu priču… Svirat ćemo najvećim dijelom Karenove i moje skladbe, ali i skladbe Brahim Dhoura, i Wolfganga Puschniga.
Sprema li se nakon ove serije koncerata (Klagenfurt, Zagreb, Beč, Pula) neki album?
- Za sada nemamo ozbiljnih planova za snimanje zajedničkog albuma, ali nikad se ne zna… za početak, dođite na koncert u nedjelju, na Ribnjak u Zagrebu i u utorak, u Pulu, u Istarsko narodno kazalište.