Radetzky-Marsch Bečkih filharmoničara iz bečkoga Musikvereina ove je godine odsviran bez entuzijastičkog ritmičkog pljeska publike u dvorani – naprosto zato što je ondje nije bilo, covidu dragome hvala.
Nije bilo, prethodno, ni pljeska koji bi pozivao na dva ritualna bisa. Taj je aplauz, nakon Furioso polke, zamijenjen govorom dirigenta. Budući da je dirigent bio Riccardo Muti govor je bio dug, banalno predvidiv poput stote kolumne na istu temu, zapravo nepotreban. Ne zato što je Muti Talijan, jer imali smo suzdržanih velikana, poput i te kako temperamentnog Toscaninjja, De Sabate, neprežaljenog Abbada, nego zato što je narcis. Na više mjesta je ubio dinamiku u korist efektno koreografirane dirigentske geste.
Kad je na podiju plesuckao iritantni Sergiu Celibidache, bilo je d...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....