ZAGREB - Zagrebački bend Cinkuši u subotu 17. ožujka, na dan Sv. Patricka, održat će koncert u klubu Tvornica. Etno skupina koja iza sebe ima tri studijska i jedan “live” album već dulje vrijeme ima reputaciju jednog od najboljih koncertnih bandova na ovim prostorima na čijim se nastupima uvijek stvarala nezaboravna atmosfera. Uoči subotnjeg koncerta razgovarali smo s giaristom benda Nebojšom Stijačićem.
- Koncert u Tvornici bit će promocija vašeg prošlogodišnjeg live CD/DVD-a “Uživancija”. Koliko ste zadovoljni s percepcijom u javnosti toga CD-a i je li on doista uspio vjerno prenijeti atmosferu i energiju s vaših koncerata?
Nismo do kraja zadovoljni percepcijom jer je medijski udar preslab za tako izvrsno odsviran i isproduciran live album. Da, smatramo da je atmosfera vrlo vjerno prenesena.
- Cinkuši su doživljavani kao dio hrvatske etno scene, pa su svojedobno dobili i Porina za tu kategoriju. Osjećate li se dijelom te scene i kako komentirate trenutačno stanje na njoj?
Svakako smo dio etno scene ali našu glazbu treba shvatit mnogo šire. Tu ima svega. Etna, rocka, punka, psihodelije, teatra, poezije, ludila i još mnogo čega. Cinkuši se samo dijelom vežu za hrvatski folk, ali dobrim dijelom stvaraju i svoju glazbu. Kad se to dvoje spoji dobija se taj world music s posebnim autorskim pečatom.
- Od početka ste bili multimedijalni band angažiran u kazalištu i u drugim umjetnickim formama. Kako je došlo do toga?
- Nismo mi birali njih, već oni nas. Radili smo s režiserima igranih i animiranih filmova, kazališnih i plesnih predstava i svi oni jednostavno su kao omađijani uronili u našu glazbu, što će reći da su oni prepoznali tu snagu, energiju, nešto iskonsko i htjeli s nama raditi. Drugim riječima sviđala im se naša glazba.
- Svirate na koncert na dan Svetog Patricka, a već su vas opisivali kao "kajkavske Poguese". Jesu li vam drage takve usporedbe i imaju li uopce smisla?
-Prije deset godina takva usporedba je imala smisla jer su ta dva benda u svom načinu kretala od sličnih glazbenih polazišta koja su podrazumijevala energiju i neposrednost.
Danas Cinkuši nisu promijenili osnove svog karaktera, ali je glazbeni izričaj dobio znatno širi kontekst, što se čuje na posljednjem studijskom albumu Spiritus Sanctus. Time usporedba s Poguesima više nema smisla.
- Što možemo očekivati od koncerta u Tvornici, osim što čete ga odsvirati u proširenoj postavi? Možes li nam reći nesto više o gostima?
- Od koncerta u Tvornici možete očekivati kao i svaki put živu, pozitivnu, energičnunu, zabavnu i opijenu atmosferu.
Naši standardni gosti su Nikola Santro na trombonu, Marko Frist na violini i po prvi put Krešo Oremut na usnoj harmonici. Što o njima posebno reći osim da su vrsni glazbenici i sjajni ljudi, a sve ostalo možete čuti na koncertu.