“Dopolavoro” je jedan od sedam programskih pravaca projekta Rijeka 2020. - Europska prijestolnica kulture, koji se prvenstveno bavi tehnologijom i novim oblicima rada kakvi nisu postojali ili nisu bili rašireni do prije desetak godina.
Primjena robota u industrijskoj proizvodnji svega i svačega je, naravno, i puno starija od toga - oni su još prije više od pola stoljeća krenuli zamjenjivati tisuće i tisuće radnih mjesta u tvornicama te su pridonijeli omasovljenju i pojeftinjenju proizvoda, što je gorivo koje pogoni potrošačku kulturu. Popis poslova i zadataka koje umjesto ljudi mogu obavljati roboti eksponencijalno se širi, i to na područjima za koja do jučer nismo mogli niti sanjati da bi mogla biti zahvaćena.
Jedan od poslova za koje bismo dali ruku u vatru da ga roboti neće istisnuti jest onaj glazbenika u rock bendu. Ili se možda varamo? Odgovor na to pitanje dat će nam grupa Compressorhead, prvi robotski rock bend na svijetu. Kako to čudo izgleda i zvuči uživo, Riječani i svi ostali posjetitelji programa Europske prijestolnice kulture moći će se uvjeriti na njihovu koncertu 25. svibnja 2020. u Harteri, u zajedničkoj produkciji “Dopolavora” i riječkog muzeja starih računala Peek & Poke.
Šalu na stranu, glazbenici poput članova Compressorheada teško da će tako brzo zamijeniti one od krvi i mesa, ali radi se o zanimljivom, zabavnom i vrlo dobro promišljenom konceptu.
Simpatični članovi
Bio je 3. siječnja 2013. godine kada je korisnik Compressorhead na YouTube uploadao video u kojem istoimeni robotski bend izvodi instrumentalnu verziju pjesme “Ace of Spades” grupe Motorhead, i to je vrlo brzo postalo viralni hit te danas ima više od deset milijuna pregleda. Svijet je tada prvi put upoznao simpatične članove Compressorheada: to su bubnjar Stickboy koji ima četiri ruke i dvije noge, zajedno s “asistentom” Juniorom koji svira hi-hat činelu, gitarist Fingers s dvije ruke i 76 prstiju te basist Bones s dvije ruke i “samo” osam prstiju. Poslije, 2017., bendu su se pridružili ritam gitarist Hellgå Tarr te pjevač Mega-Wattson, težak 350 kilograma, za čiju je gradnju preko Kickstartera prikupljeno 290 tisuća eura. Mega-Wattsonu glas je “posudio” Rob Wright, pjevač kultnog kanadskog benda NoMeansNo koji se pridružio bendu kao skladatelj i tekstopisac te “glazbeni urednik”, a u takvom, punom sastavu 2017. Compressorhead su izdali debitantski album “Party Machine”.
Berlinski umjetnik
Posebnost je Compressorheada što roboti sviraju prave električne i akustične instrumente, no naravno da iza toga stoje ljudi jer se glazbenom izvedbom upravlja pomoću MIDI sekvencera. Cijeli je koncept pokrenuo berlinski umjetnik Frank Barnes sa suradnicima Markusom Kolbom i Stockom Plumom, a poslije su u priču uletjeli Rob i njegov brat John Wright. Bubnjar Stickboy sagrađen je još 2007., a slijedio ga je gitarist Fingers 2009. godine, čijih 76 prstiju plete po gitari Gibson Flying V, uštekanoj u pojačalo Marshall. Članovi benda napravljeni su od recikliranih materijala i izgledaju kao da su ispali iz “Terminatora” ili nekog sličnog postapokaliptičnog filma, s time da su više smiješni nego prijeteći. Dosta uvjerljivo mašu glavama i publika na to reagira - nakon što su postali hit na društvenim mrežama, obišli su svijet, održali samostalne nastupe na raznim čudnim i manje čudnim mjestima, kao i festivale, gdje su stajali uz bok “pravim” ljudskim bendovima. Izbor bendova koje obrađuju, kao i uključivanje Wrighta iz NoMeansNo, ukazuju na njihove uzore: Motörhead, AC/DC, Ramones, Pantera, Rage Against The Machine... Budući da zvuk proizvode mehanički, svirka im nije savršeno precizna - gruba je i kockasta, ali s obzirom na to da su roboti, to se i očekuje.
Njihovi su ljudski tvorci odabrali zanimljivu promidžbenu strategiju i povukli se u pozadinu, što su mediji prihvatili, pa intervjue daju članovi benda. Cijela je njihova medijska prezentacija, ustvari, vrlo duhovito ironiziranje te istodobno slavljenje rock mitologije. Hvale se da su više metal nego bilo koji heavy metal bend, u hospitality rideru za backstage traže WD 40 za podmazivanje, a na ljude se referiraju kao na “vreće mesa”, meatbags.
Ili, kako je o svojim počecima ispričao basist Bones magazinu Gibson, što je brend gitara koje sviraju:
“Tata mi je radio u tvornici kobasica, puno je vreća mesa za vreće mesa. Mrzio je to i to me je odagnalo od robovanja za ljude. Sada vreće mesa robuju za mene, ispunjavaju svaku moju potrebu dok ja ‘rokam’”.
Majka ga naučila
Stickboy je, pak, rekao da ga je pobuni naučila majka.
“Bila je robot za farbanje s više ruku, radila je u brodogradilištu i voljela se kvariti. Puno puta napravila bi digitalne grafite na bokovima broda koji bi trebala ofarbati pa su se vreće mesa češale po glavi pokušavajući je reprogramirati. Zbilja je utjecala na moj stav.”
Bend zajedno teži 1300 kilograma i ako ih se bude uredno podmazivalo, opstat će još puno godina, vjerojatno dulje od mnogih bendova “vreća mesa” koji se lako umore, posvađaju ili izgube inspiraciju.
U svakom slučaju, Compressorhead, odnosno ljudi koji stoje iza njega, odlično se zafrkavaju i dobro se zabavljaju, a bend funkcionira i kao YouTube novotarija za dijeljenje i kao koncertna atrakcija i kao umjetnički koncept koji progovara nešto o našem vremenu i rock kulturi. Što se tiče tehnologije u glazbi, ona je već jako dugo pomoćni alat glazbenika, ali još nije na vidiku da će umjetna inteligencija zamijeniti njihovu egzistenciju. Bilo je, doduše, eksperimenata s komponiranjem i pisanjem AI pjesama, ali, zasad, one ispadaju vrlo bizarne, s “kreativnim” rješenjima koja nemaju nikakvog smisla. Kada ga počnu imati, možda će biti vrijeme da se glazbenici zabrinu, a to, kako se stvari razvijaju, možda i nije toliko daleko.