Možda je kantautor, "svirac - nemirac" Đorđe Balašević, učinio za zemlje bivše Jugoslavije, u jednom pogledu, više od političara.
Stotine ljudi okupljenih oko lampaša, svijeća i malih bijelih zečeva, koji pjevaju njegove pjesme ispred zagrebačke Arene, na splitskom Peristilu, beogradskom Trgu Nikole Pašića ili ispred sarajevske Skenderije svakako potvrđuju da je bilo zajedničke prošlosti, da je postojala jedna zemlja i da se u njenim dijelovima jedna riječ, "srce", izgovarala jednako. I još se govori.
Trebala je ljudska i umjetnička snaga Đorđa Balaševića da baš ova "očiglednost" postane vidljiva. Trebala je njegova ustrajnost i osobna žrtva kojom je plaćao samosvojnost. Morao je otići da bi građani izašli van, i to javno pokazali u ozračju karantene zbog koronavirusa,...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....