Oprostite, svi vi stanari zgrade u Ulici baruna Filipovića kojima smo ja i moja bolja polovica remetili san. Imali smo dobar razlog

- Ti nisi normalan! - vrisnula je čim smo u pola osam ujutro, zajedno s našim sinom kojeg vozimo školu, sjeli u auto. S pravom je uzrujana, iako možda malo preburno reagira. Motor našeg oldtimera korejske proizvodnje maločas je, naime, krotko, pouzdano zarzao na okret ključa, i pola sekunde kasnije oživio i muziku - koju, eto, nikada ne isključujem, samo okrenem ključ u suprotnom smjeru.

Možda malo preglasno, možda ipak neprimjereno za tiho, pospano jutro na našem čarobnom brdu ponad gradske periferije - iz zvučnika je zaorila poetična, bjesomučna međuigra dvojice crnih titana: John Coltrane i Pharoah Sanders svojim su užarenim mjedenim cijevima natjeravali jedan drugoga po nepreglednim poljima i biblijskim vrištinama Kozmičke Buke, povremeno vjerojatno odlutavši u nadz...