Đorđe Balašević je jedan od svojih mnogobrojnih intervjua dao za makedonsku emisiju "Backstage". Oni su na svom YouTube kanalu podsjetili na posljednji razgovor koji je njihova novinarka vodila s Balaševićem, a objavili su ga 23. veljače 2021. godine.
Balašević je prije nekoliko godina ugostio novinarsku ekipu u svom domu u Novom Sadu, a kada su ga pitali kako je, odgovorio je:
- Bolje sam nego što izgledam, godina proizvodnje mi je problem.
Rekao je da se skroz promijenila njegova ulica od djetinjstva, koja je tada bila romantična, pastoralna, s kaldrmom, travom i guskama, prenosi srpski Telegraf.
- Sve što sam napisao o salašima, konjima, Vojvodini, sve je bilo tako, rekao je glazbenik i ispričao anegdotu iz djetinjstva.
Dodao je da je igrao pikule i da je ulica bila idealna za nogomet, i kako su se nervirali kada bi im usred igre naišao automobil koji bi im zaustavio igru.
Balašević je naveo da nije imao ambicije postati pjevač - s 19 godina naučio je stvarati glazbu, iako nikad nije naučio svirati gitaru dovoljno dobro.
Da nije postao glazbenik bio bi nogometaš ili pisac bajki za djecu.
Prisjetio se intervjua u Crnoj Gori, gdje su ga nazvali velikim srpskim kantautorom.
- To mi je izgledalo nekako malo, u usporedbi s onim što ja doživljavam u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu. Rekao sam nemojte, ima drugih velikih srpskih glazbenika, ja sam skromni jugoslavenski kantautor.
Osim što se njegova glazba slušala na prostoru cijele bivše države, popularna je i među svim generacijama, pa i među onima ne starijima od 14, 15 godina, što je Balašević smatrao najvećim uspjehom.
- Ja sam stario sa svojim pjesmama, to je najljepši poklon umjetniku - da su dela važnija od njega. To što na moje koncerte dolaze deca od kojih su pjesme starije, to je za mene Nobelova nagrada.
Ispričao je i da je zbog svojih političkih stavova bilo teških trenutaka za njega i njegovu obitelj, a od početka 1990-ih punih 12 godina nije bio na nacionalnoj televiziji.
U politiku se prestao uplitati, ne iz straha, nego zato što mu se nije više dalo ništa govoriti 'glupim političarima'. Međutim kad je bilo pitanje rata nije mogao šutjeti.
- Osijek je udaljen od Novog Sada sto kilometara. To je grad u koji sam ja odlazio uvijek punog srca, gdje su ljudi znali sve moje pjesme. I sad bi ja trebao ići tamo da ih bombardiram prije nego što se bilo što pokušalo da se dogovori oko nekog potoka, neke njive ograđene bodljikavom žicom koja je sad granica. To sad nije više Srbija nego Hrvatska ili obrnuto, jako važno. Ja sam se tome suprotstavio jer sam imao mikrofon, ali mnogi su mislili kao ja.
Prisjetio se Balašević epizode kad je njegov tata upoznao Oliveru. Ona je došla kod njih kada njega nije bilo kući i vrata joj je otvorio njegov 'ćale'.
- Tražila te neka djevojčica jako moderan tip, to ne bi mario za snahu! Bilo je to prvi put da mi je on tako nešto rekao, ali još važnije, bilo je to i prvi put da sam ja to pomislio.
Otkrio je tajnu njegova dugogodišnjeg braka s Oliverom.
- Jelena, naša srednja kćerka, ona je rekla: "Mama i ti ste sudbinski vezani". Ja sam tu pokušao nešto reći, a ona je rekla: "Ne, ne, čekaj. Ne mora značiti da je uvijek dobro, da ste niste svađali, bili ljubomorni, vikali jedno na drugo, ali vi ste sudbinski vezani". Mislim da je istina. Imam jednog dobrog drugara, u jednom stihu sam rekao: "Moja ljubavnica, moj suborac, moj najbolji drug". To je otprilike to - rekao je Đole.
- Prije sedam godina kada je producirala film, prestala je biti samo siva eminencija i preuzela konce u svoje ruke. Uvijek štiti interese svoje porodice kao lavica. Žao mi je što nije čitav život radila taj posao, jer bismo sad pričali na nekoj jahti u Monte Carlu - našalio se.
Za kraj je ispričao da se ne bi usudio tražiti išta više od ovog života koji mu je puno toga dao, jedino eto što žali je što nije naučio svirati violinu.