Potkraj sedamdesetih, kada sam se kao adolescent počeo zanimati za jazz, njemačka ECM etiketa etablirala se strahovitom brzinom. Njihove ploče mogle su se naći samo na nekim čudnim mjestima po gradu, kao što je bila špelunkica od par kvadrata na početku Masarykove, u koju sam iz nekog razloga počeo dolaziti i dovijati se što da eventualno kupim.
U to se vrijeme malo putovalo, još manje čitalo strane časopise, kojih nije ni bilo, tako da su najkorisnije bile upute posvećenih, rijetkih znalaca i zanesenjaka. Od jednog od takvih, koji nije bio ništa stariji od mene, od prijatelja Tomasa, prvi sam put čuo za Keitha Jarreta čiji mi je “Köln Koncert” upravo on prvi put pustio. Pokušao sam doći i do drugih njegovih albuma, što me odvelo do danas čuvenog “My Song”, na kojemu su se uz n...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....