Četiri godine. Toliko je vremena prošlo otkako je Peti Kupe otvorio svoja vrata u Trnjanskoj 5 i postao jedna od najprepoznatljivijih adresa zagrebačke klupske scene. Klub je u relativno kratkom vremenu uspio izgraditi vlastitu zajednicu i privući neka od najvećih imena globalne elektroničke glazbe. Četvrti rođendan slave večeras uz Todda Terjea, jednog od najcjenjenijih izvođača na svjetskoj elektroničkoj sceni koji prvi put nastupa u Zagrebu, i Iliju Rudmana, domaćeg pionira čije je ime odavno postalo sinonim za dobar ukus. Uoči proslave razgovarali smo s Antoniom Žužom, jednim od vlasnika kluba i čovjekom koji je velikim dijelom zaslužan za njegov zvučni potpis, kako bismo razgovarali o četiri godine rada, uspona i lekcija, o tome što Peti Kupe uopće jest, a što tek namjerava postati.
Za proslavu dolazi Todd Terje. Što je važno istaknuti kod tog velikog umjetnika? Zašto ga se isplati doći poslušati?
On je pionir nu-disco žanra. Zajedno s nekolicinom glazbenika stvorio je taj pravac. Jedan od onih koji mu je u tome pomogao, s lokacije malo južnije od Norveške, naš je Rudman, koji je također jedan od pionira tog zvuka. Todd je vrhunski glazbenik, producent i DJ. Glazba mu je nevjerojatno zabavna, ali na ozbiljan način. Njegovi su editi, uz one koje rade Dimitri from Paris i Joey Negro, po mojem mišljenju, među najboljima. Uspio je ući u mainstream, a opet ostati svoj. Nikad prije nije nastupao u Zagrebu, možda čak ni u Hrvatskoj, ali to neću jamčiti. Lista razloga zašto ga treba poslušati mogla bi ići unedogled...
Četvrti je rođendan kluba. Na što ste danas najponosniji?
Najponosniji sam na to što nismo posustali kad je bilo najteže i što svake godine napredujemo. Sretni smo što smo uspjeli stvoriti zajednicu i prostor u kojem se ljudi osjećaju sigurno i ugodno, a pritom dobivaju vrhunski glazbeni i produkcijski doživljaj. Uspjeli smo dokazati da Zagreb ima publiku koja cijeni kvalitetu, trud i autentičnost. Što se tiče bookinga, najponosniji sam na to što smo uspjeli u klub dovesti legendu kao što je Laurent Garnier.
Peti Kupe je mjesto na kojem se isprepliću glazba, umjetnost, edukacija, gastronomija... To je ambiciozan i pomalo neobičan hibrid. U gradu koji ima jasno profilirana mjesta – Močvaru, KSET, Tvornicu... – gdje vi vidite sebe u toj konstelaciji? Što vi nudite što drugi ne mogu ili ne žele?
Sve navedeno naša je vizija i cilj koji od početka želimo ostvariti. Takve stvari idu korak po korak. Možda to ljudima zvuči malo pretenciozno, ali nikad nisam bio čovjek od malih vizija i sitnih ciljeva. Na početku, dok nešto stvaraš i dok te nosi dobra vibracija, treba postaviti ciljeve visoko, a onda imati strpljenja da ih sve ispuniš. Po naravi sam strpljiv i za nešto što me pokreće mogu čekati godinama i raditi u safe modeu. Sve institucije koje ste naveli imaju svoju nišu koju su gradile godinama i postoje već više od dvadeset godina. Mi smo ovdje tek četiri godine, a već nas uspoređuju s njima, tako da mislim da smo na dobrom putu. Drago mi je da smo ljestvicu postavili visoko.
Četiri godine znače četiri generacije publike koja je pronašla put do Trnjanske 5. Tko je vaša publika danas u usporedbi s onom s prvog eventa? Je li se promijenila, sazrela s vama ili ste vi više morali pratiti nju?
Krenuli smo u vrijeme kada nikome nije bilo do izlazaka, taman po završetku pandemije. Svi smo izgubili tih par generacija, a ne samo mi, ali smo zadržali bazu gostiju koji dolaze od samog početka i dobili masu novih pratitelja, što pokazuju i brojke. Upravo smo tim djelovanjem na više frontova postali prepoznatljivi široj publici. Trenutni trend je i to da na našim eventima vidimo dosta mlađe publike, što nas jako veseli. Nas otpočetka nije zanimalo biti samo „underground“ mjesto gdje će se skupljati ista ekipa iz vikenda u vikend. Mi tijekom tjedna ponekad promijenimo pet različitih vrsta publike. Meni je dosadilo stalno viđati iste ljude svaki vikend – to je valjda dio sazrijevanja. Ljepota je ovog posla kada se različiti ljudi spoje na istom mjestu i svi se osjećaju ugodno.
Kroz vaš program prošla su imena poput Laurenta Garniera, Âmea, DVS1-a i Gerda Jansona, dakle, apsolutni vrh globalne elektroničke scene. Što Zagreb, kao grad, nudi tim izvođačima da bi htjeli doći ovamo, a ne samo u Berlin, Amsterdam ili Beograd? I što vi konkretno nudite kao razlog da se vrate?
Svi se oni kod nas osjećaju ugodno i kao kod svoje kuće. Upravo ovi veliki izvođači koje ste nabrojali bili su oduševljeni klubom i publikom, zbog čega se i žele vraćati. Većina se odmah zaljubi u gostoprimstvo, prostor, zvuk i umjetnost koja krasi naše zidove – postere naših najcjenjenijih umjetnika iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina. Možda neki posjetitelji to ne primjećuju, ali izvođači to odmah uoče i nerijetko me pitaju: „Pa kako to da ovakav prostor postoji u Zagrebu?“.
Četvrti rođendan je dobar trenutak za iskrenu inventuru. Što nije uspjelo onako kako ste planirali? Koji format, koji eksperiment, koja ideja koja se na papiru činila odličnom, u prostoru nije zaživjela? I što vas je to naučilo nečem vrijednom?
Najviše mi je žao što nam nisu onako kako treba zaživjeli jam sessioni u koje smo na početku ulagali puno truda. To se nije dogodilo samo nama, dogodilo se mnogim prostorima. Koliko god se činilo da za to ima mjesta i publike, očito je nema u dovoljnoj količini da bi to na bilo koji način bilo isplativo. Također, nešto što mi nikad neće biti jasno jest to da publika nakon koncerta doslovno pobjegne iz kluba, radilo se o radnom danu ili vikendu. No, već radimo na novim idejama kako vratiti jam sessione u klub i kako zadržati ekipu da nakon koncerta ostane na plesu. Nismo odustali i nećemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....