Otkrio koje su mu najvažnije pjesme koje je izvodio s Rolling Stonesima. Njegov izbor iznenadit će mnoge.

Taman kad je navršio 82 godine, Mick Jagger otkrio je koje su mu najvažnije pjesme koje je izvodio s Rolling Stonesima. Njegov izbor iznenadit će mnoge, nema "(I Can‘t Get No) Satisfaction", standarda kojim su završavali mnoge koncerte, a ni "Honky Tonk Woman", provjerenog "dizača raspoloženja" kada bi osjetili da je raspoloženje publike malo splasnulo, no zato ima drugih, koje su njemu bile iznimno drage. Recimo, na peto mjesto je stavio "Gimme Shelter", koja je snimljena od veljače do ožujka 1969. u Londonu, a vokali su dosnimljeni u listopadu i studenome iste godine. Početnu ideju dao je Keith Richards, a poslije ju je razradio s Jaggerom, koji je u to doba snimao "Performance" Nicholasa Roega. Partnerica mu je bila Richardsova djevojka Anita Pallenberg, koji je ludio od ljubomore, jer je slutio da je Jagger neprestano oblijetao oko nje. U jednom trenutku producent Jimmy Miller procijenio je da im treba ženski vocal, sjetili su se Merry Clayton, koja je imala odličnu reputaciju, i nazvali je oko ponoći. Nju je začudilo zašto je trebaju tako kasno, ipak je bila u četvrtom mjesecu trudnoće, zato je snimala što je kraće mogla, ali kao vrhunska profesionalka, ipak je obavila odličan posao. Nevolja je što joj se trudnoća poslije zakomplicirala, a opći je sud bio da je zato bilo krivo petljanje sa Stonesima, što poslije nije nikad opovrgnuto. Pjesma je bila namijenjena za sudnji dan, tekst je, naime, bio prilično apokaliptičan, u njemu se spominjalo ubojstvo i silovanje, a prvi put je izvedena sporadično na njihovoj američkoj turneji 1969., da bi od 1972. postala dio njihovih koncerata. Inače, bila je i uvodni glazbeni broj njihovog albuma "Let It Bleed", a po njoj je nazvan i dokumentarac o Stonesima "Gimme Shelter".

Wild Horses

Na četvrto mjesto Jagger je stavio pjesmu "Wild Horses", dotjerao ju je sam kod kuće na akustičnoj gitari, i ona je dosta izmijenila percepciju o njemu. Dotad su ga doživljavali kao neobuzdanog izvođača, gotovo huligana, a "Wild Horses" ga je predstavila kao "lirsku dušu", gotovo romantičara. U to vrijeme - bilo je to 1971. - Stonesi su se tada družili s Gramom Parsonsom i utjecaj countryja malo se osjeti u pjesmi, a njegova verzija objavljena je nešto prije one od Stonesa, štoviše band je nije uopće ni namjeravao staviti na ploču, no s vremenom su promijenili mišljenje. Najprije je objavljena na albumu "Sticky Fingers", a poslije i kao singlica. Bilo je govorkanja da je pjesma posvećena Marianne Faithfull, s njom je Jagger bio dugo u vezi, no on sam je tako nešto opovrgnuo, rekao je da su njih dvoje raskinuli puno prije no što je on skladao tu pjesmu. Inače, po majčinoj strani njezin prapraujak bio je Leopold von Sacher Masoch, pisac čuvene i zabranjivane knjige "Venera u krznu".

Treće mjesto? "Paint it Black". Uistinu karizmatična pjesma Stonesa iz 1966. Naknadno je uvrštena na njihov "eksperimentalni" album "Aftermath", u njoj je korišten sitar, bilo je to razdoblje procvata psihodelije, pa se "Paint it Black" u sve to vrlo skladno uklopio. Koristio ga je i Martin Scorsese u svom dokumentarcu "Shine a Light", snimljen u Beacon Theateru u New Yorku, koji je u Velikoj Britaniji odmah zasjeo na drugo mjesto top liste. Bio im je to inače deseti snimljeni koncertni film.

Drugo mjesto na Jaggerovoj listi zauzela je pjesma "You Can‘t Always Get What You Want" s albuma "Let it Bleed" iz 1969., koja se bavi paradoksom tadašnjih rockera, mladi su, bogati, imaju sve što požele, a ipak im nedostaje "ono nešto".

Naposljetku, koji je Jaggerov "broj jedan". Ne biste vjerovali, "Midnight Rambler", koji je on na koncertima znao izvoditi i po 11 minuta. Inspiriran je filmom "Boston Strangler", a to nije slučajno, njegova je teza da u svakom, pa i naizgled ponajboljem čovjeku, čuči nešto mračno. Sam Jagger priznaje da je u trenutku stvaranja pjesme bio kao opsjednut, i tek kad je završio s poslom, odahnuo je i nekako se "pročistio". Očito, nije sve samo rock‘n‘roll.