Tko će za dvadeset godina slušati Brahmsove simfonije, a tko skladati suvremena djela? Kao odgovor na to pitanje koje je postavila direktorica Muzičkog biennalea Zagreb Margareta Ferek Petrić, u sklopu MBZ -a koji traje s pretprogramima od 29. ožujka do 22. travnja, u koprodukciji HNK Zagreb u travnju će se predstaviti opera za bebe, odnosno djecu od prve do treće godine. Iza opere za djecu od prve do treće godine stoji Nina Čalopek, programska voditeljica dijela Biennalea posvećenog djeci i mladima.
Opera za bebe radi se kao djelo za operni glas, dvije violine, sitne udaraljke i elektroniku. U programu je naslovljena kao "Opera rosa" i dio je kuratorskog koncepta koji si je muzikologinja Nina Čalopek zacrtala još 2019. godine, kada je inicirala program za djecu i mlade na Muzičkom biennaleu Zagreb.
- Iz vlastitog roditeljskog iskustva znala sam da se tzv. dječji program mora komunicirati ne samo djeci, kroz školske posjete koncertima, gdje konzumacija umjetnosti ostaje dio sistema i obaveze, već da se mora usmjeriti prema obiteljima, zajednici, odnosno prema svakodnevici. Željela sam s umjetnosti maknuti stigmu, a zazor - ponekad i onaj roditeljski, a još više onaj preopterećenih nastavnika - zamijeniti znatiželjom i igrom. Budući da su prve tri godine, kažu, najbitnije, moralo se nešto osmisliti i za taj mali, a tako fascinantni uzrast - govori Nina Čalopek.
Instinkt za žensku priču
Muzikologinja je prije pandemije bila u kontaktu s norveškom kazališnom grupom koja svoj rad temelji na glazbenom kazalištu, pa i operama za bebe, čiju je novu produkciju htjela dovesti u Zagreb. Međutim, vrlo brzo je shvatila je da želi raditi s domaćim umjetnicima i stvarati vlastite produkcije jer je to jedina šansa našim kreativcima da dobiju prostor i iskustvo za istraživanje u stvaranju specijaliziranih sadržaja.
Tim opere čini isključivo ljepši spol. Ivana Đula, Selena Gazda, Tena Novak Vincek, Lucija Stanojević i Irma Unušić autorice su opere za bebe. Tena Novak Vince potpisuje glazbu, Ivana Đula dramaturgiju, Selena Gazda kostimografiju i scenografiju, a Irma Unušić koreografiju.
- Instinktivno sam osjećala projekt kao žensku priču. Lucija Stanojević je moja muza i stalna suradnica. Njezina ozbiljnost u neozbiljnosti, krhka, a stamena kreativnost i energija su neiscrpne. Ona je i okupila ovaj divni tim žena, umjetnica koje surađuju na svim poljima kreacije produkcije demokratično i usuglašeno. S druge strane, moje upute na početku kreativnog procesa bile su dosta začudne i ograničavajuće. Ali to je upravo uloga kuratora - da postavi pravila igre. Znala sam da želim sagraditi scenografiju u koju publika ulazi i postaje njezin dio - nastavlja Nina Čalopek.
Siže predstave
"Opera rosa", tumači, ne donosi klasični libreto, ali ipak priča priču.
- Moje je pritom bilo da pojasnim autoricama zašto želim da ova produkcija bude baš operna, odnosno koji su to elementi koji operu čine operom. Je li to libreto? Je li to velika raskošna priča? Donosi li tu priču baš tekst? Od Mozarta pa do Schönberga, skladatelji, teoretičari i muzikolozi su se pitali tko je tu kome sluškinja, a tko gospodarica - tekst ili glazba. Mišljenja sam da u operi kao formi u povijesti glazbe i povijesti glazbenog kazališta glavnu riječ ipak ima emocija. Grandiozna, ponekad pretjerana, dovedena do ruba, u cijelom raskošnom spektru - gospođa emocija. Dramaturginja Ivana Đula i ostatak autorskog tima odlično su prepoznali da se životna drama najmlađih - beba i todlera te njihovih roditelja - događa u rutini jednoga dana. Ili u pokušaju da se izgradi ili održi rutina, i to je siže ‘Opere rose‘. Tako će se u pola sata izmijeniti noć i jutarnje buđenje, snenost i priprema za dnevne aktivnosti, igra i polet pa sve do ponovnog smiraja - tumači kuratorica Nina Čalopek.
Sopransku ulogu u "Operi rosi" u alternaciji imaju Ivana Lazar i Mima Karaula.
- Radi se o dvije dame koje donose različite karaktere, ne samo pjevanja, boje i teksture glasa, već unose kompletnu sebe u ulogu. Za njih je produkcija prilika i da iskoče iz klasičnih uloga. Jako se veselim vidjeti ne samo reakcije djece, već tu direktnu interakciju između njih, odnosno njihovih glasova i te divne male publike - reći će o sopranisticama.
Terapija glazbom
Kognitivna znanost, nastavlja Nina Čalopek, intenzivno se bavi istraživanjem percepcije i utjecajima glazbe na ponašanje i doživljaje ljudi.
- Dokazano je da glazba utječe na regulaciju raspoloženja, odnosno na regulaciju hormona i neurotransmitera. Svi smo toga svjesni i bez pomoći specijalističkih istraživanja. U praksi sva ta znanja, ali i ona koja proizlaze iz direktnog iskustva, primjenjuje glazbena terapija. Uvijek se na prvu spominje Mozartova glazba kao pogodna za kardiološke bolesnike, pa i za malu djecu, prvenstveno zbog usklađivanja s otkucajima srca. Neka iskustva, pa tako i mojih kolegica iz autorskog tima, no ne i moje, je da djeca na mol tonalitete reagiraju tugom ili sjetom. Moram reći, ne i moja djeca. Međutim, istraživanja su pokazala da kad smo tužni ili bolesni, ne trebamo slušati samo Mozarta ili ‘veselu‘ glazbu - za neke i ‘tužna‘ glazba može biti terapeutska te potaknuti veću proizvodnju hormona dopamina ili imunoglobuline. Zapravo, pokazalo se da je izrazito važno, a u tom kompleksnu ulogu imaju tzv. zrcalni neuroni, da se glazba izvodi uživo - stoga su važni odlasci na koncerte - ali i da se sluša glazba na koju recipijent (koliko god on bio star) pristaje, koja mu se sviđa, s kojom se može poistovjetiti i povezati - tumači istraživanja na području primjene glazbe u psihologiji i medicini.
Vrlo važan segment "Opere rose" je, kako ističe Nina Čalopek, njezina scenografija.
- Namjera je da publika uđe u prostor izvedbe i da taj prostor izgleda poput kakvog velikog šatora, odnosno, da budem potpuno iskrena, poput maternice. Startna ideja je bila da taj prostor igre bude samoodrživ i jednostavan za transport, da se, ako želimo, može postaviti i nasred livade koja time postaje mjesto umjetničkog, odnosno glazbenog, plesnog, likovnog i kazališnog doživljaja. Na temelju te inicijalne ideje Selena Gazda je osmislila genijalnu konstrukciju, instalaciju koja u prostoru može stajati kao zasebno umjetničko djelo. Na samom festivalu konstrukcija će se postaviti u tonsku sobu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, ali u naknadnim izvedbama možda zaživi i ispred samog kazališta. U planu su već i neka gostovanja. Naravno, sama konstrukcija ipak ima i neka ograničenja, tako da u nju ne stane više od tridesetero ljudi - velikih i malih. Ali sigurna sam da će naš koprodukcijski partner HNK u Zagrebu prepoznati interes koji se već javio kod publike za predstavu te je ostaviti aktivnom u ovoj, ali postaviti i u narednim sezonama.
Otvorena generalka
Intendantica HNK u Zagreb Iva Hraste Sočo, itekako je svjesna potrebe da razvija kazalište za djecu i obitelj te je koncept produkcije podržala i prihvatila već pri našem prvom razgovoru. Stoga sam sigurna da će nastaviti brinuti za ovaj tip kazališta, ali i za ‘Operu rosu‘ - govori Nina Čalopek, koja najavljuje da će generalna proba biti otvorena te da su mame iz autorskog tima odlučile dovesti i svoju djecu, koja su sva redom starija od tri godine.
- Neka vide što im mame rade! Vjerujem da će uz sve iskrene kritike i komentare koje te pametne glavice uvijek imaju biti i izrazito na sve nas ponosni - zaključuje Nina Čalopek.