Otvara dušu slušateljima radi ljubavnih jada. Osjeća žudnju, krivnju. Slušajte ga umjesto božićnih albuma

Početkom ovog stoljeća detroitski kantautor Sufjan Stevens došao je na bizarnu ideju da snimi pedeset albuma, po jedan posvećen svakoj od država SAD-a. Snimio je dva takva, "Michigan" (2003) i "illinois" (2005) između kojih je uglavio jednako krasan "Seven SWans" (2004), da bi ipak odustao od tog suludo ambicioznog plana. Zauvrat, nije podbacio na drugom planu, a taj je da svako toliko objavi jedno ekstraodirnarno, elegantno i zadviljujuće djelo. Jedno takvo bio je album "Carrie & Lowell" iz 2015. godine. Ako smo ga dotada smatrali genijem baroque-popa koji kao od šale može ustrojiti orkestre od nekoliko desetaka glazbenika, na tom se albumu predstavio kao tankoćutni indie-folk kantautor s pjesmama o majci šizofreničarki i očuhu koji mu je pomogao osnovati diskografsku kuću Asthmatic ...