Koncert je počeo praizvedbom orkestralne verzije "Utjehe kose" Ivane Lang prema Matošu, a kad je već na koncertu bila naša sjajna mezzosopranistica Ivana Srbljan -
Na dolazak proljeća Dvorana Lisinski je odgovorila trodnevnim festivalom "Zagrebačko glazbeno proljeće" posvetivši se odnosu glazbe i poezije u hrvatskim djelima. Od petka do nedjelje, od 20. do 22. ožujka u raznim je prostorima dvorane održano 15 događanja, od kojih su 2 predstavljanja notnih, odnosno diskografskih izdanja, 5 je razgovora s umjetnicima i znanstvenicima, te 8 koncerata u rasponu od orkestralne klasike, preko zborova i solopjesama, sve do šansone i punka. Nakon Dore Pejačević i Stjepana Šuleka kojima su bili posvećena prva dva festivalska izdanja, ovo je donijelo mnoštvo raznolikih skladateljskih i pjesničkih poetika, te pokušaj odgovora na pitanje "Što je prije - kokoš ili jaje?", tj. glazba ili stihovi. Zaključak je da svaki stvaratelj umjetnički potpisuje genezu i protokol svojega umjetničkog djela i da je ljepota upravo u tome da ne znamo konačno rješenje.
Na festivalu je Dvorana Lisinski povezala svoj produkcijski odjel koncertne organizacije s nakladničkim, u sferi nota (Muzički informativni centar) i nosača zvuka (Hrvatsko društvo skladatelja/Hrvatska radiotelevizija, edicija Ligatura). Nakon što su predstavljani svesci dviju verzija "Utjeha kose" Ivane Lang (za glas uz klavir i za glas uz orkestar), te jednako tako orkestralne i klavirske inačice "Balada Petrice Kerempuha" Anđelka Klobučara, održan je okrugli stol u povodu 90. obljetnice prvog izdanja temeljnog i antologijskog djela hrvatske književnosti, Krležinih "Balada" koje su nadahnule mnoge skladatelje na uglazbljenja, nešto od toga smo čuli na večernjem koncertu Zagrebačke filharmonije kojim je festival svečano otvoren.
Koncert je počeo praizvedbom orkestralne verzije "Utjehe kose" Ivane Lang prema Matošu, a kad je već na koncertu bila naša sjajna mezzosopranistica Ivana Srbljan - koju u posljednje vrijeme nažalost nema na opernim podijima, a svojedobno je briljirala kao Carmen, Charlotta ili Brangena - bila je to prilika da joj se posveti novo djelo. Festival je u studenome organizirao natječaj za novu skladbu za mezzosopran i orkestar koje će glazbeno promišljati hrvatsku poeziju, na kojemu je pobijedio Tomislav Uhlik svojim "Zavjetom" na stihove istoimene pjesme Vesne Parun. Raskošna orkestracija podržava ekspresivne zazive mezzosoprana koji otkriva pjevačice "masne" altističke boje. Kao kontrast dramatičnosti tona uslijedila je žovijalna suita za mali orkestar s recitatorom "Komendrijaši" u kojemu još jedan zanemareni umjetnik, ovoga puta skladatelj Ivo Lhotka-Kalinski, ciljano odabire odlomke s glazbenim asocijacijama iz Krležinih Balada Petrice Kerempuha koje je u maniri "šefa ceremonije" kao u mjuziklu "Cabaret" tumači glumac s visokoškolskim glazbenim obrazovanjem, Fabijan Komljenović. Posebno vezu glazbe i stihova donio je drugi dio večeri sa šest od sveukupno dvanaest (dakle, polovicom) pjesama za bariton i orkestar "Dječakov čarobni rog" Gustava Mahlera čije simfonijsko stvaralaštvo snažno počiva na motivima i zvučnosti poezije iz poznate zbirke njemačke narodne poezije. Maestro Dawid Runtz, inače šef-dirigent Filharmoničara, koji je profinjeno izvlačio komorne, takoreći scenične boje iz orkestra predvođenog koncertnom majstoricom Sidonijom Lebar (već treći tjedan zaredom, svaka joj čast!), na suradnju je pozvao mladog njemačkog pjevnog baritona Ludwiga Mittelhammera koji dobro razumje svu govornu zvučnost njemačkog jezika i preciznom dikcijom u izgovoru teksta samim notama dodaje govornu zvučnu zalihu.
U nastavku večeri novu je publiku u foyer Velike dvorane privukao šarmantan punk rock folk sastav Cinkuši, njih osmero upotpunjeni s dvjema gošćama (Lucija Stanojević, violina i Marija Mateja Kruhonja, vokal) dali su svoj obol Krležinom remek-djelu parafrazirajući Petricu Kerempuha u naslovu programa – "Videl sem v megli Reč".
Uspomena na žrtvu potresa
Drugi je festivalski dan, subota, oglazbio Malu dvoranu predstavivši novi koncept rasvjete s tijelima posebno nabavljenim za tu prigodu, koja će od sada resiti taj koncertni prostor. U ljepšem, atraktivnijem i suvremenijem svjetlu vizualno svaki događaj, glazbenik i skladatelj, dobiva svoj karakter, što utječe i na doživljaj publike. Dosad smo tu "crnu" neuglednu dvoranu podnosili kao ugodnu akustiku instrumentalne komorne glazbe, ali sada smo je doživjeli u punom sjaju jeke pojedinačnih ili skupnih vokala. Povijesni je projekt hrvatskih solopjesama unutar festivala ravnateljica Dvorane Nina Čalopek, ujedno i umjetnička ravnateljica festivala, povjerila kuratoru Matiji Meiću, inače baritonu, prvaku minhenskog Gaertnerplatztheatera, koji je dao priliku sebi i svojim probranim kolegama da zagrebačkoj publici predstave najljepše stranice literature za glas solo uz klavir. U cjelodnevnom se maratonu kroz četiri tematski zaokružena koncerta predstavilo se 14 ponajboljih hrvatskih pjevača uz 10 pijanista i 1 violisticu (Mariju Andrejaš u praizvedbi Triju pjesama Ivane Lang na Vesnu Parun) izvevši 80 solopjesama iz pera 18 hrvatskih i 1 mađarskog skladatelja koji je napisao ciklus na hrvatske stihove iz pera Antuna Gustava Matoša. Onima koji su ikada imali zadrške glede hrvatske vokalne lirike, mladi su interpreti bravuroznim interpretacijama odagnali svaku sumnju i dokazali vrednote koje krije taj nepoznati repertoarni dragulj.
Solopjesma nikako da zaživi na koncertnim podijima u Hrvatskoj, mahom zbog nedostatka adekvatnih akustičkih prostora, u sezonama zatvorenosti najbolje akustike u gradu, Velike dvorane Hrvatskog glazbenog zavoda, ali Mala dvorana Lisinski očito se svojim akustičkim preinakama pokazala idealnim ambijentom za ovaj osjetljiv zvučni medij. I sami pjevači su bili začuđeni akustičkom ugodnošću na podiju, ali i ljepotom glazbe koju su otkrili na Meićev poticaj. Projekt je uz naše najbolje interprete s opernih pozornica poput sopranistica Marije Kuhar Šoše i Darije Auguštan, mezzosopranistice Emilie Rukavine, tenora Josipa Švagelja i baritona Leona Košavića u Zagreb doveo i sopranisticu Evelin Novak iz Berlina, tenora Mattea Ivana Rašića iz Münchena, te mezzosopranisticu Josipu Bainac-Hausknecht iz Beča, koja je došla u pratnji svojega stalnog suradnika na klaviru, vrsnog austrijskog pijanista Claus-Christiana Schustera kako bi zajedno praizveli jedino djelo ne-Hrvata na maratonu, "Liedphantasie nach A. G. Matoš" suvremenog Mađara Akosa Banlakyja, posvećenog upravo Josipi. Najljepše je bilo od Bečanina Schuestera u pozdravnom govoru čuti da je sam šokiran ljepotom hrvatske solopjesme o kojoj dosad ništa nije znao, te da praizvedbu posvećuje uspomeni na jedinu žrtvu zagrebačkog potresa.
Glazbena poezija
Posebnost je svakako bio taj drugi koncert naslova "Glazbena poezija – suvremeni susreti" pokazavši koliko su hrvatski pjesnici i danas zanimljivi živućim autorima za nadahnute, muzikalne kreacije. Kurator Meić nije štedio ni sebe, a ni svoju suprugu, mezzosopranisticu Martinu Menegoni – oboje su izvodili sebi posvećene cikluse svestranog kolege Roka Radovana, autora zanimljivog vokalnog opusa, koji je pak za vlastiti nastup kao tenor odabrao "Intimu" Jakova Gotovca na Nazorove stihove. Zvjezdanoj su se skupini opernih kolega pridružili i koncertni pjevači, tenor Mislav Lucić i sopranistica Marija Lešaja, pokazavši svojim izborom djela svo bogatstvo vokalnih boja i izraza.
Nedjelja je u Malu dvoranu Lisinski donijela zborsko vokalno suzvučje koncertom "Uglazbljeni Nazor" koji je Zbor HRT-a pod vodstvom svojega šef-dirigenta, maestra Tomislava Fačinija, reprizirao nakon "premijere" prije mjesec dana, 10. veljače, u ciklusu Sfumato u Laubi (priča se da će dio toga izvesti i treći put u lipnju u HNK2, na ovogodišnjoj dodjeli nagrada Vladimir Nazor). Zborski je lijepo odzvanjalo i predvorje Male dvorane kada je pri predstavljanju autorskog albuma Josipa Vrhovskog,"Vrtek ograjeni", probrane skladbe izvodio na samo Zbor HRT-a, već i Dječji zbor HRT-a, te bariton Košavić, sve uz skladateljeva unuka, dirigenta i pijanista Fačinija. Završetak festivala u večernjem se terminu vratio u Veliku dvoranu i donio spoj riječi i zvuka u vidu šansone, uz glumca-pjevača Radu Šerbedžiju i gitarista Miroslava Tadića koji su uz Zagrebačke soliste izveli presjek glazbenopoetskog stvaralaštva jedinstvenog umjetnika Arsena Dedića. Prethodno su u predvorju dvorane u dva razgovorna formata kantautorice Nina Bajsić, Mary May i Nina Romić zajedno, a jedan od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone, kantautor Hrvoje Hegedušić zasebno, zaključili kako je njihovu poeziju nemoguće odvojiti od njihove glazbe što je idealno apostrofiralo ovogodišnje Zagrebačko glazbeno proljeće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....