U nastavku donosimo:
- evoluciju projekta Seine od off-ideje Ivana Ščapeca do današnjeg trija i pomaka na albumu "Vreva"
- presjek ključnih utjecaja između art-rocka, post-punka, psihodelije i elektronike u novom materijalu
- fokus na vokalnu ekspresiju Ščapeca i njezinu ulogu u gradnji emocionalne napetosti
- tematske okvire novih pjesama, uključujući kritiku AI i refleksiju suvremenog turbokapitalizma
- uredno zabilježena iskustva i stavove slušatelja i scene o aktualnoj fazi benda
Seine je prije osamnaestak godina započet kao off-projekt Ivana Ščapeca, frontmena simpatično nazvane indie-rock i pop-punk grupe Vlasta Popić. Vremenom se Seine pretvorio u osnovnu Ščapecovu glazbenu preokupaciju, prvo uz asistenciju bubnjara Dimitrija Petrovića, a potom i Vatroslava Živkovića iz grupe Nemeček. Retrospektivno, prvi album Seinea "Sno sna" (2017.) bio je hibrid art-rocka i gothic-rocka, drugi "22" (2019.) na tragu noise-rock i no wave iskustava Sonic Youtha i Swansa, Pere Ubua i Jesus Lizarda, a treći je "Naizust" (2022.) donio minimalizam čiji bi se korijeni mogli trasirati do Šarla akrobate i Discipline kičme. Ščapecov vokal bio je potišten i bolećiv poput "bratskog" glasa Olivera Nektarijevića iz beogradskog psych-rock benda Kanda, Kodža i Nebojša,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....