Ovaj bi pjevač mogao ispuniti prostor nakon preranog Massimovog odlaska. Emocija u glasu jaka mu je karta, no postoji jedan problem

Borisa Štoka dio publike pamti kao frontmena riječke art-rock grupe Quasarr, a dio ga je upoznao kroz pjesme s tri solo albuma te nastup na Dori. Valja reći i da je Štok na albumu "Minimalizam" (2024.) s gostima poput Elvisa Stanića, Ante Gele, Tereze Kesovije i pokojnog Matije Dedića posložio akustični "round-up" njegovih, otprije poznatih pjesama pa se mini-album "Kraj kojim počinje sve" nameće poput novog početka, tim više što HRT2 (12. 10.) prikazuje dokumentarac o njegovom snimanju, a samo četiri dana kasnije slijedi koncert u zagrebačkom klubu Boogaloo (16. 10.). Bio novi početak ili ne, "Kraj kojim počinje sve" stilski se logično i skladno nadovezuje na prva tri studijska albuma Borisa Štoka kao elegantnog i profinjenog pop-pjevača sklonog art-rocku i synth-popu. I dalje je blizak Massimu, kao i Urbanu, a opet svoj te u dosluhu s Jimom Kerrom, Davidom Sylvianom, Bryanom Ferryjem, Davidom Bowiejem, Daveom Gahanom. Emocija u glasu jaka je karta Borisa Štoka kojem paše "darkerski" 80‘s (synth) pop štih, no eterični stihovi o zamršenim ljubavnim odnosima ne prodiru dovoljno duboko. Možda je neukusno reći da je Štok pretendent na poziciju pokojnog Massima, ali za pop-scenu bi bilo dobro da igra na sličnom terenu.