U nastavku donosimo:
- koncertni iskorak ciklusa Beyond Jazzg i nastup Vlade Kreslina s pratećim sastavom Mali bogovi
- emocionalni luk večeri kroz pjesme poput Nekega jutra ko se zdani i Tisoč let, između intime i univerzalnih tema
- rijeku i cestu kao motive u Kreslinovom opusu, od Mure/Drave do rock, blues i country utjecaja
- antiratni naboj pjesama i nasljeđe obitelnih priča oko “tiste črne kitare” i “tiste zakartane ure”
- osobna svjedočanstva i stavovi publike te prijatelja, uključujući protestantskog pastora, o snazi Kreslinovih stihova
Iskorak Zagreb Jazz Festivala u kantautorski ciklus Beyond Jazzg nije mogao početi na ljepši način. Nije, nažalost, Vintage Industrial Bar bio pun, ali Vlado Kreslin je s pratećim sastavom Mali bogovi ponovo razgalio publiku jedinstvenim koktelom emocija i pjesmama koje neki od nas znaju gotovo napamet. S nekim od Vladinih pjesama "družim" se već tridesetak godina i, ovisno o tome jesam li u "duru" ili u "molu", iznova otkrivam neko drugačije značenje.
Tako me u nedjelju navečer Vlado ponovo sasuo u prah jednom od meni najdražih njegovih pjesama "Nekega jutra ko se zdani". Sjetni, melankolični refren te pjesme - "Nekega jutra, ko se zdani/In se glave ohladijo/Vsak odide svojo pot/Nekega jutra, ko se zdani/In se solze posušijo/Nekega jutra, ko se zdani" pjesma je o bolnim, tužnim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....