Našli smo se na "Want Two", četvrtom albumu omiljenog nam kantautora Rufusa Wainwrighta. S tim albumom iz 2004. godine sam ga ja otkrila. "Tako želim da zvuči Mayales, s takvim višeglasjem, s tako bogatom orkestracijom", nadovezuje se Petar Beluhan, glazbenik, producent i pjevač koji sa svojom grupom Mayales sljedeći tjedan izdaje novi album "Domovina", ponovno pod okriljem Aquarius Recordsa.
I Pero i njegova grupa endemska su pojava na domaćoj sceni. Mayales postoje još od sredine devedesetih, a ovo im je tek četvrti album. Drugi, nakon hvaljenog "Simbola za sunce" iz 2017. godine, na kojem se Petar Beluhan profilirao kao pjevač. I na "Domovini" se kao autor pojavljuje s Vladom Mirčetom i Lukom Gečekom, a produkciju potpisuju njihovi stalni suradnici i povremeni članovi grupe, uvijek vrlo zaposleni Jura Ferina i Pavle Miholjević.
Dugo se poznajemo, i Beluhan je uvijek pokazivao posebnu sklonost introspekciji i propitivanju onoga što radi. Naziv albuma "Domovina" može se shvatiti ironično, ali i ne, jer Pero kaže da je tim nazivom htio pokazati kako i mi, neki drugi i drugačiji od uobičajenog nacionalnog narativa, imamo svoje domoljublje. Album se nadovezuje na prethodni, kažu psihodelični uradak, no tu kao da se čuje i specifični zvuk Stone Rosesa iz 1990-ih kao i melodijsko slaganje vječnih Beatlesa. Beluhana kao i uvijek muči dvojba za koga oni rade tu svoju ozbiljno promišljenu glazbu. A tu je sada dodana i briga kako u ova teška pandemijska vremena usvirati i uigrati deveteročlani bend za eventualne ljetne svirke.
Meni se čini da je "Domovina" vrlo dobar ljetni soundtrack, a da bi koncertno ukazanje jednog tako brojnog benda, s nježnim glavnim muškim vokalom i brojnim gostujućim pjevačima, mnoge od nas razgalio. Ajmo uz zvukove Mayalesa već jednom izaći iz ove pandemije!