Atrij Kneževa dvora

Petrit Çeku oduševio svojom gitarističkom obradom inače ne toliko atraktivne Beethovenove Sonate

Petrit Çeku na posljednjem koncertu Dubrovačkih ljetnih igara ove godine u atriju Kneževa dvora
 Dubrovačke ljetne Igre
Program je bio po mjeri Kneževa dvora, koji ima izvrsnu akustiku i tih instrument kao što je gitara u njemu dobiva posebnu snagu

Sedamdesetdrugo izdanje Dubrovačkih ljetnih igara bliži se kraju, pa je tako u ponedjeljak, 23. kolovoza, održan i posljednji ovogodišnji koncert u atriju Kneževa dvora, na kojem je nastupio gitarist Petrit Çeku.

U prvome dijelu programa izvedena su djela trojice velikih skladatelja, Bacha, Mozarta i Beethovena, u gitarističkim aranžmanima. Bachovu "Suitu u d-molu" BWV 997, u originalu namijenjenu lautenwerku (vrsti čembala sa crijevnim žicama) za gitaru je obradio Valter Dešpalj. Dvije inače klavirske skladbe, Mozartovu Fantaziju u d-molu i Beethovenovu sonatu op. 49 br. 2, čuli smo u aranžmanu Petrita Çekua.

Drugi dio koncerta činile su skladbe originalno pisane za gitaru: "Omaggio a Marko Ruždjak" hrvatskog gitarista i skladatelja Gorana Listeša, "La Catedral" Agustína Barriosa i "Suite populaire brésilienne" Heitora Villa-Lobosa.

Ovaj je odabir skladbi najavljen kao "program po mjeri Kneževa dvora", što je doista istina. Knežev dvor ima izvrsnu akustiku i tih instrument kao što je gitara u njemu dobiva posebnu snagu. Jeka koja se stvara u tom prostoru pojačava i produljuje njezin zvuk. Istovremeno, jasno se čuje i najtiša dinamika.

image
Petrit Çeku očarao je publiku bogatstvom različitih boja zvuka koje gitara može proizvesti ovisno o položaju desne ruke i načinu rada prstiju
Dubrovačke ljetne Igre

Osim volumena zvuka, na koncertu je očaravajuće bilo bogatstvo različitih boja zvuka koje gitara može proizvesti ovisno o položaju desne ruke i načinu rada prstiju. Izdvojimo na primjer istovremeno zvučanje briljantno svijetlih akorada i tamne basovske linije u drugome stavku Bachove suite. Nadalje, poigravanje s različitim bojama u ponavljanjima fraza Mozartove Fantazije. Također i flautistički čistu i jasnu melodiju prvoga stavka Barriosove "La Catedral", izdvojenu iznad pjenušavih arpeggia koje akustika prostora još dodatno zaobljuje.

Posebno bi se mogla istaknuti izvedba Beethovenove Sonate, djela koje iz pijanističke perspektive nije odviše atraktivno, no ovdje je iznenadilo svojom svježinom i lakoćom. Petrit Çeku napravio je izvrstan posao obradivši skladbu za gitaru, čime je publici omogućio da je upozna u jednom sasvim drugačijem svjetlu.

Ovo bogato zvukovno iskustvo publika je nagradila dugim pljeskom, a Petrit Çeku je kao dodatak izveo skladbu "Melodia sentimental" Heitora Villa-Lobosa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. siječanj 2023 01:37