Na plakatu je stajalo osam nula nula i u osam nula nula bend je izašao na pozornicu, pjevač je bez riječi mahnuo publici, objesio gitaru oko vrata i počeo. U trideset pet godina bio sam na bezbroj rock koncerata i nikad, baš nijedan put nisam vidio da je neki počeo kad je oglašen, sve dok prošli tjedan nisam došao poslušati Sturgilla Simpsona. Ali, opet, nisam bio iznenađen. Simpson nekako djeluje pouzdano. Bez prenemaganja, jednostavno i izravno. Nema na pozornici scenografije ni videozida, samo četiri muškarca koji prave muziku: gitarist i pjevač, bubnjar, basist i klavijaturist. Njihova je predstava tako skromna, tako elementarna, da je Simpson čitavu večer svirao jednu gitaru, Gibsonov Les Paul Standard, štimajući je između pjesama ili čak usred njih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....