U srednjoj školi samo su mi se dopadale cure, odlazak u grad po LP ploče, dilanje presnimljenih audio-kaseta, koncerti i druženje s frendovima po bircevima i klubovima pa eto nas i do “Rock ‘n’ Roll High School” Ramonesa u kojoj Joey pjeva: “Well the girls out there knock me out, you know/Rock, rock, rock’n’roll high school/Cruisin’ around in my GTO/Rock, rock, rock’n’roll high school/I hate the teachers and the principal/Don’t wanna be taught to be no fool/Rock, rock, rock, rock, rock’n’roll high school”. GTO, pa čak ni fiću, naravno da nisam imao, ali nekoliko godina kasnije jednu sam svoju radijsku emisiju nazvao “Rock ‘n’ Roll High School”.
Lako sam, s odličnim ili vrlo dobrim uspjehom, prolazio i kroz osnovnu i srednju školu, ali nikada nisam zavolio tu instituciju.
Pojedini učitelji i profesori zainteresirali su me zanimljivim predavanjima i poticanjem mojih afiniteta, ali sklone soljenju zdrave pameti i bubanju podataka, rigidnosti i nametanju autoriteta, jer su bili nesposobni kao predavači, nisam trpio nego prezirao, ponekad i maltretirao nezgodnim pitanjima i ciničnim dobacivanjima. O tome govori i “Another Brick In The Wall” Pink Floyda u kojoj stoje i ovi stihovi: “We don’t need no education/We don’t need no thought control/No dark sarcasm in the classroom/Teacher, leave them kids alone”. Sukladno toj poduci, nisam pristajao biti “još jedna cigla u zidu”, a o životu i svom poslu, mnogo više sam naučio izvan škole nego u njoj. Mene nije pripremila za život ni u socijalizmu, pogotovo ne za onaj u kapitalizmu, a sjećam se i da sam na prvi dan osnovne škole, kad me majka ispred iste u Gajnicama pitala zašto nervozno hodam gore-dolje, rekao: “Pa zato što idem u zatvor”. Jebi ga, nisam volio (prisilno) boraviti na jednom mjestu.
Redovniji čitatelji mojih članaka, ako takvih uopće ima, znaju da sam poklonik Ramonesa, ali ne i Pink Floyda, no ovaj put okrećem pilu naopako. Premda jedinim cjelovito zanimljivim albumom te prog-rock grupe smatram psihodelični debi “The Piper At The Gates Of Dawn”, dok joj je frontmen bio genijalni Syd Barrett, priznajem da “Meddle”, “Dark Side Of The Moon”, “Wish You Were Here”, “Animals” i “The Wall” sadrže neke sjajne skladbe.
Potonji je bio i ostao prenapuhan i preglomazan dvostruki LP, ali krajem 1979. godine, kad je objavljen, začudilo me da je taj dinosaur rocka uspio ispaliti, ako ne glazbeno, onda ipak ideološki pankersku pjesmu “Another Brick In The Wall”, na svoj je način u dosluhu s “Rock ‘n’ Roll High School” Ramonesa pa i “God Save The Queen” Sex Pistolsa te s brojnim drugim antiautoritetskim punk-budnicama.
“Nova normalnost” sadašnjosti i neizvjesnost budućnosti ponukali su me da pokušam u jednu cjelinu stopiti te stilski oprečne, no sadržajno kompatibilne pjesme koje sam kao tinejdžer često slušao. Posljednjih su mi dana, zbog prisilnog boravka na istom mjestu kao nekoć u školi, pale na pamet jer me nervira i kako pri koncu ove školske godine, ionako devastirane jesenskim štrajkom i proljetnom pandemijom, profesori i dalje pile po maturi. I time pandemijom traumatiziranim tinejdžerima - posebno onima iz osmih razreda osnovne i četvrtih srednje škole, a kojima ostaje samo pouzdati se u stihove “Don’t be told what you want/Don’t be told what you need/There’s no future, no future/No future for you” iz “God Save The Queen” Sex Pistolsa - nabijaju dodatni i nepotrebni presing.
Umjesto da im zaključe ocjene, otkažu maturu, olakšaju daljnje upise i smanje stres; kao i njihovim roditeljima, ionako očajnima zbog upitne egzistencije. Možda u školama i Ministarstvu obrazovanja ne vide dobro, no svijet je zbog koronahisterije otišao k vragu pa može i hrvatska matura, ali ne i “škola za život” Ramonesa, Sex Pistolsa i Pink Floyda.