Moram priznati da me sastav Mangroove u kojem su glavne uloge imali klavijaturist Toni Starešinić i njegova životna družica, pjevačica Željka Veverec nisu niti upola oduševili koliko albumi grupe Chui i zasad jedini Željkin solistički album objavljen pod scenskim imenom Je Veux. Mangroove su se, doduše, doimali stilski čvrsto profiliranim i ukusnim pop, acid-jazz i neo-soul sastavom, ali nekako (mi) je na njihovim albumima falilo jačeg autorstva, naročito u stihovima. Nedostajalo je i hitoidnosti kakvu su izrazili Mangrooveu srodni sastavi Detour i Jinx. Zauzvrat, prvijenac Je Veux "I Glow" odmah me osvojio jer Željka je ostala elegantna i profinjena pjevačica, ali i zasjala punim sjajem i sposobnošću zavlačenja pod kožu slušatelja, a ne samo pjevačkom tehnikom.
U proteklih desetak godina Toni je pak postao jedan od glavnih (pro)motora "renesanse" hrvatske jazz scene, ne samo s Chui, nego i kroz niz drugih projekata; solističkih, suradnje s blues harmonikašem Tomislavom Golubanom, gostovanja na albumima Ede Maajke i Josipe Lisac, prošlogodišnjeg izdanja sastava Zmaj Orko Star. Ponekad se čini da Toni samo svira, stvara i tek povremeno spava onoliko koliko mu treba da ne padne s nogu. Oboje su divan ljubavni i glazbeni par te dragi i krasni ljudi. I kad smo zbog njegovih brojnih projekata i spomenutog debija Je Veux već zaboravili na glazbeno ishodište tog kreativnog para, Mangroove se u diskografsku aktivnost vratio s albumom "Nešto veće od nas", ostvarenog u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a čija sam slična "kolaboracionistička" izdanja prije dva-tri mjeseca pobrojao u tekstu o albumu "Za vašu poslijepodnevnu razonodu" Darka Rundeka i istog "big banda". U tom nizu posebnim je sjajem zasjao i album grupe Chui i Jazz Orkestra HRT-a "Chui ovu glazbu", a nešto slično vrijedi i za album "Nešto veće od nas" čija će zagrebačka koncertna promocija uslijediti 30. ožujka u klubu Peti kupe u kojem je prije dva mjeseca Chui održao sjajan promotivni koncert za "Zagreb-Berlin", ponajbolji prošlogodišnji album hrvatske popularne glazbe. Naravno, na "Chui ovu glazbu" vrijedila su jedna, a na albumu "Nešto veće od nas" neka druga glazbena i žanrovska pravila, koliko se već međusobno, stilski i sadržajno, razlikuju instrumentalni fusion-jazz Chui i uvjetno rečeno acid-jazz Mangroove. No jedno je izvedeno gotovo jednako perfektno i na "Chui ovu glazbu" i na "Nešto veće od nas". A to je simbioza obaju sastava i Jazz orkestra HRT-a, odnosno njihovih izvornih skladbi na oba albuma proširenim i obogaćenim maštovitim aranžmanima, lucidnom suradnjom i angažiranim doprinosima glazbenika iz oba sastava i spomenutog jazz orkestra pod ravnanjem Mirona Hausera. Nitko se ni ne šverca, ne šlepa ili ne skriva, nego su na djelu radost muziciranja, guštanje u iskušavanju zadanih tema na novi način, sviračka razigranost i zaigranost u preradama.
Ono što me kočilo u oduševljenju albumima Mangroovea sad je na albumu "Nešto veće od nas" zaista preraslo u nešto veće od samog benda. Ne samo što je zanimljivo postavljena ideja o stapanju jednog jazz orkestra i jednog pop-benda, nego što je u realizaciji ostvarena ravnoteža između njihove naizgled suprotstavljene naravi.
Primjerice, "Preludij" je tema bliska dugim progressive-soul temama kakve je nekoć pjevao pokojni Isaac Hayes. "Sami", "Laka sam" i "Sanjala sam ljubav" u sjećanje prizivaju krasne dosege starih šlagera, ovdje pretvorene u ukusan baroque-pop s laganom neo-soul kremom. Naslovna skladba je vrlo ritmičan jazz-funk, a "Vrijeme" pretvorena u blaxploitation-funk temu kakva bi fenomenalno legla u neku ovdašnju krimi-seriju. "Ljubavi ni za lijek" i "Ljubavna" nose u sebi i klicu etno-jazza, "Azimut Theme" je ghetto-funk s istaknutom jazz flautom, a "Srce" elegantna vocal-jazz pjesma uz big band koji na umu ima neke nove fuzije umjesto štrikanja poznatih starih špranci. Željka u svemu tome pliva lagano, glatko i slobodno te zainteresirano za svaki "novi jazz val" kojim je preplavljuju prokušani, talentirani i vješti glazbenici. Naravno, nijednom je ne poklapaju nego nježno ljuljuškaju, kao da je jedna od plivačica iz mjuzikla "Bal na vodi" ili njihova zlatna ribica kojoj za promjenu oni ispunjavaju želje. Krasne glazbene želje u kojima i vi možete uživati, ako niste otišli na cajke i cajkane.