U panteonu južnoslavenske i hrvatske zabavne glazbe, tada pop muzike i popularne kulture, jedino se Marko Novosel može pozvati na mitsku pticu feniks. Bio je jedan od njezinih prvaka i najpopularnijih pjevača, a onda se iznenada izgubio bez traga. Za njim nije ostao ni politički ili politikantski trač, kao za Vicom Vukovom.
Binom zemlje seljaka na brdovitom Balkanu zavladao je koncem pedesetih i šezdesetih, a to je značilo prvenstveno dominirati na festivalima koji su se množili i jednako tako televizijskim ekranima. Preko noći propao je u jamice u obrazima mladog i zgodnog lica kojim je šarmirao omladinke i njihove mame.
Kasnije, po povratku iz inozemstva, vraćao se na javnu scenu sedamdesetih, nastojao je povratak ostvariti na dijalektalnoj razini - na Krapinskom, pa Požeškom festivalu, isto tako na Zagrebačkom i Splitskom - ali nije dosegnuo prethodne visove.
Do nestanka je Novosel izvodio najpopularnije šlagere onoga vremena, kao što su "Autobus Calypso", "Maškare", "U nedilju, Ane (Kad si kupin mali motorin)", "Veslaj", "Ljubav prašta sve", "Dalmatinke male" i drugi. Nastupao je u duetima s popularnim mladim pjevačicama Zdenkom Vučković, Beti Jurković, Gabi Novak, Anicom Zubović, Lolom Novaković, Nadom Knežević i drugima. Bila je to prva poslijeratna garda mladosti, ljepote i darovitosti.
Od najmlađih dana Marko Novosel težio je pozornici (rođen je 26. siječnja 1936. u Novoj Gradiški). S 15 godina stigao je u Zagreb da bi nastupio na Prvom pljesku u Varijeteu (danas Kerempuh); vodio ga je komičar Viki Glovacki, osobni vic-maher predsjednika Josipa Broza Tita. Pjevao je pjesmu karakterističnog naslova "Kraj logorske vatre" Alfija Kabilja.
Tada su mlade pokretali latinoamerički plesni ritmovi (beguine, rumba, cha-cha-cha), snalazio se u njima. Poslije Pljeska, kao učenik mješovite gimnazije u Savskoj 77, učinio je drugi veliki korak; otišao je u Šubićevu 20, u studio III Radio Zagreba, i snimio prve singlove talijanskog repertoara za Jugoton; bilo je to 30. ožujka 1958. Snimio je četiri kancone na hrvatskom i na talijanskom. Njegov "topli i precizni tenor" bio je "bogomdan" upravo za talijanski repertoar.
‘Autobus Calypso‘
Prvi je veći uspjeh ostvario 1959. pjevajući skladbu Ljube Kuntarića (tekst Blanke Chudobe) "Autobus Calypso" u duetu s Beti Jurković (2. nagrada publike, 3. nagrada stručnog žirija, Opatija ‘59.). Drugu izvedbu otpjevali su Ivo Robić i Gabi Novak. Skladba je govorila o onom što se motalo po glavi svakom radnom čovjeku: slavila je vikend i more do kojeg se stizalo autobusom. Više je vrijedilo mjesto uz prozor od susjednog. To je "ljetni hobi moj", "bar dok još nemam mali auto svoj". Na put je trebalo ponijeti vikend-šator i kišobrane, jednako tako torbu s "provijantom‘", i dokupiti "par cigareta" - još su se prodavale na komade.
Usput, taj isti "Autobus Calypso" će se slušateljima vratiti u interpretaciji Cubisma, i to na istoimenom LP-ju (2007.) posvećenom latino stilu. Na ploči je pjevao Stjepan Jimmy Stanić, i to u jednoj od dvije verzije istog šlagera. Koristila se u reklami za sok Juicy. I drugi je put ovaj hit pokazao tajnu vječno zelenog.
Godine 1960. Marko Novosel pobjeđuje na Opatijskom festivalu s "Prodavačem novina", da ne velim kolporterom (skladatelj Mario Bogliuni, tekst Igor Krimov; alternacija Đ. Marjanović). Ali više od te pjesme publiku je privukla ona druga, "U nedilju, Ane" (Lj. Kuntarić, B. Chudoba), posvećena prijevoznom sredstvu, "malom motorinu". Šlageri su hvalili najprije autobus, zatim motorin, težeći, dakako, autu; njima se vozilo do mora, odnosno do "drage" ili uvale. No od pomorskih plovila Novoselova pjesmarica hvali jedino demokratsku sandolinu (zaboravio sam jesu li Tomosovi mopedi već bili postali zamjenska atrakcija za Vespu).
U ono vrijeme pjevač Marko Novosel najčešće je surađivao s dvojicom pjesnika, to jest tekstopisaca. Mario Kinel spremao mu je talijanske kancone, a one izvorne, domaće, pisao mu je nepoznati Igor Krimov. I vrapci danas pjevuše da je Krimov bio pseudonim već glasovitog mladog pjesnika i studenta Muzičke akademije iz Jurjevske ulice 31 Arsena Dedića. Naime, "drug" Dedić je "zgriješio" pišući "nabožnu" liriku u časopisu Prisutnosti (1957.), pa je tako izgubio honorarni posao na mladoj Televiziji Zagreb. Kakogod, partijski moćnici tako su presudili dajući velik doprinos našoj primijenjenoj poeziji.
‘Zagreb, Zagreb‘
Prvi Novoselov album zvao se "Marko Novosel" (PGP RTB; Produkcija gramofonskih ploča Radio-televizije Beograd) i sadržavao je osam kompozicija; u prodaju je bio pušten 1962., a vjerojatno je snimljen godinu ranije. Od ovih osam skladbi samo je jedna izvorna, domaća ("Mornarev Cha-Cha-Cha"), dakle sedam je prepjeva. Za po jedan tekst odgovarali su Drago Britvić, Mario Kinel, Gabi Novak i Marko Novosel, dok ih je "Krimov" potpisao pet.
Pjevač Novosel i pjesnik Krimov, dakle Dedić, izbacili su sljedeće godine na radijske valove novi dragulj šlageristike koji se pjeva do danas; bila je to kompozicija Nikice Kalogjere "Maškare" koju je već slavni Markić otpjevao u duetu s Anicom Zubović. Uostalom, Krimov je smislio stihove za muški i ženski glas. Iako je pjesma osvojila "samo" drugu nagradu na Splitskom festivalu 1962., vrtjela se bez prestanka (u alternaciji: Ansambl Dalmacija).
Bila je ovo ljubavna pjesma: "Maškare, ča mogu maškare/s menon si se jubila u kali/s maškaron, sa jednon maškaron/i rekla si da ništa mi ne fali." Na sljedećem Splitskom festivalu Novosel je još jednom pjevao hit istoga autorskog dvojca; bio je to "Veslaj", opet duet, ovaj put s Gabi Novak; u alternaciji je pjevao autor teksta Arsen Dedić sa Zdenkom Vučković. Koliko god je to "primijenjeni" posao, iz Dedićevih je stihova probijao sjaj: "Polako/veslaj, veslaj ti/da l‘ plove zvijezde ili mi/ne, neće noćas natrag/ljubavna naša lađa." Iste te 1963. Novosel je izveo "Dalmatinke male" s Vučkovićkom.
Već navedeni naslovi podsjećaju starije, da ne velim stare, na najpopularnije između melodija ta dva desetljeća dvadesetog stoljeća, i na Marka Novosela kao na prvu i pravu zvijezdu toga vremena. Spomenutima treba dodati barem još neke hitove: "Tri prijatelja" (Bogliuni, Dedić, 1960.), "Mornarev Cha-Cha-Cha" (isti autori, ista godina), "Ja ti pivam serenadu" (isti autori, 1962.), "Malena" (M. Radić, R. Vešligaj, 1963.), "Zagreb, Zagreb" (Alfons Vučer, Justina Sappe, 1963.), "Zbog čega te volim" (Bogliuni, S. Šelebaj, 1965.), "Svitanje" (Marija Radić, R. Vešligaj) i "Valovi". Samo dvije pjesme posvećene Zagrebu Novosela su trajno povezale s gradom, budućom metropolom. Pritom ovaj pjevač nije zanemario rado slušane prepjeve, od kojih je sve na neki način počelo.
Dosta je spomenuti "Fascination" (prepjevao Dedić, 1960.), "Banjo Boy" (M. Kinel, 1961.), "Kada, kada, kada" (M. Kinel, 1963.), "Ja što volim samo tebe" (Dedićev prepjev Endriga, 1964.) ili "Zavolimo se večeras" (Kinel, Drago Britvić).To što se uspjesi Novosela spajaju s krajem 50-ih i prvom polovinom 60-ih trag je njegove odluke. Naime, on 1965. odlazi na turneju po iseljeničkim klubovima u SAD-u; dva planirana mjeseca pretvaraju se u pet godina. Godina Novoselova odlaska bila je, ujedno, godina trijumfa: gdje god se pojavio, potvrdio je status zvijezde. Počelo je na Zagrebačkom festivalu s himnom Zagrebu, spomenutom "Zbog čega te volim". Pa ipak, radijski urednici radije su puštali alternativnu izvedbu Ive Robića. Jugotonova kolekcija "5 godina Melodija Jadrana, Split 1960-1964" sadržavala je četiri Novoselove snimke (spomenutim duetima dodan je onaj s Maruškom Šinković).
Pet godina kasnije pjevač se vratio, "gotovo zaboravljen od publike": na Splitskom festivalu izvodi kompoziciju Pere Gotovca i Miše Doležala "Plavi, plavi", ali bez odjeka. Osvojio je publiku na Krapini 1970. evergrinom "Došel bum v Zagorje nazaj" (M. Gavrilović, A. Koprek) i pobijedio na Slavonskom festivalu 1972., hitom "Dan plavetan kao lan". S izabranicom svog srca, i kasnijom suprugom, Ervinom Štelcl Novosel je snimio album slovenskih narodnih pjesama. Okrunio je to razdoblje LP-jem "Pod starim krovovima" (1978.). Na Zagrebfestu se pojavljivao još tri puta ("Zagreb, moj Zagreb", 1972., V. Čaklec, J. Stubičanec), opet je pjevao gradu koji je volio zbog parkova i ulica, ali ljubav više nije bila obostrana. Kakogod, Marko Novosel i njegova Ervina su se, u braku koji traje više od pola stoljeća, skrasili u Mariboru. A put ih je često vodio u Austriju, pa u Zagreb. Marko Novosel stalno je pjevao i komponirao, uz tiho obećanje: "Još jemput bum došel". Njegove nezaboravljene pjesme stalno ga prizivaju. I lik toga nasmijanog, dobro odgojenog dečka koji nije mogao ostarjeti. Napokon, feniks je Novoselova ptica zato što pomlađena uskrsava iz pepela. Pritom treba podsjetiti da je u zlatnim danima Markova supruga Ervina bila pjevačka zvijezda, te je stoga tiražni Plavi vjesnik obožavateljima dijelio njezinu fotografiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....