Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 15. studenog izvedena je Messa da Requiem Giuseppea Verdija. Koncert nije bio uobičajeno protokolaran već uz ulaznice otvoren za sve koji su se došli prisjetiti teških ratnih dana i pokloniti onima kojih više nema. Kazalište je bilo prepuno a moglo je biti i višestruko publike s obzirom na Verdijevo djelo koje medju svim brojnim skladanim misama za mrtve, uz Mozartovu, magnetski privlači svojom veličajnosti.
Ponekad pejorativno nazivan "najljepšom majstorovom operom" Verdijev Requiem eminentno je koncertno djelo koje izmiče strogo liturgijskom ozračju obraćajući se svojim jedinstveno dramatičnim slogom iskonskim emocijama, strahu, nadi i.pokajanju. Onaj tko je samo jednom čuo njegov Dies irae neće nikad zaboraviti snagu glazbene izričajnosti posvećene mrtvima koju pamte živi vec 127 godina. Verdi je Requiem posvetio prvoj obljetnici smrti talijanskog književnika domoljuba i humanista Alessandra Manzonija a postalo je svojinom cijelog i ne samo glazbenog svijeta.
Nakon brojnih kanonskih interpretacija Lovre pl. Matačica, ovaj Requiem pod ravnanjem Pier Giorgia Morandija bio je jedan od najmuzikalnijih koji se kod nas čuo u živoj izvedbi. Nije bio u potpunosti tehnički savršen ali je u kontinuitetu raznolikih stavaka zvučao autentično verdijanski. I orkestar i zbor (zborovodja Luka Vukšic) nosili su svoje dionice u plemenitom zanosu kojim je Morandi bio uvjerljivi tumač.
Kvartet vokalnih solista obećavao je najbolje: prekrasan gusti sopran Lane Kos na žalost ponešto indisponirane u dosezima najviših piano tonova, vrlo dobru gošću ugledni talijanski mezzo Silviu Beltrami i izražajnost basa Luciana Batinica. Iznenađenje večeri bio je tenor Filip Filipovic zamijenivši dan prije koncerta najavljenog talijanskog gosta. Nije ga ni trebalo zvati kad imamo mladog glasovno potentnog i sigurnog umjetnika sposobnog za najveće verdijanske izazove.
Scenograf Damir Medvešek oplemenio je ukupnost dojma decentnim projekcijama referirajuci se izvrsnim a decentnim crtežima na trajno opominjajucu temu i Verdijevu glazbu.