‘Pomislio sam kako razgovaram sa samom Divom. Možda bih se tako osjećao da razgovaram s Romy Schneider‘

Nije bilo to tako davno kad se Slavin Balen velikodušno ponudio da snimi fotografiju koja mi se sad čini tako vrijednom. Na fotografiji se vidi kako nespretno reklamiram "Knjigu o Gabi" Siniše Škarice, i da me Gabi Novak promatra kao da sam netko veoma važan. Kao i sve izvanredne fotografije, i ova je nastala slučajno, kad je očito daroviti Slavin Balen zastao ispred Gabi i mene dok smo ćaskali i rekao: "Dajte da vas fotografiram!"

Fotografija je nastala prije tri godine - u subotu 13. srpnja 2022. na promociji "Knjige o Gabi" Siniše Škarica u dvorištu Croatia Records u Dubravi. Uredio sam Sinišinu knjigu, što je bio inspirativan i iscrpljujući posao, no vjerujem da smo na kraju isporučili sjajnu knjigu. Više se ne sjećam o čemu sam govorio na promociji, vjerojatno su drugi govornici – Bure, Sale i Žorž i naravno sam Škarica – govorili smislenije i jasnije, no bio sam baš počašćen kad mi je Gabi rekla da je knjiga divna i da sam baš lijepo govorio na promociji.

Nije to bilo prvi put da smo se susreli, i meni je godilo da ona to pamti. Prvi put sam intervjuirao Arsena 1994. za Slobodnu Dalmaciju u njihovom domu u Haulikovoj i on, taj naš izvanredan pjesnik i svakako naš najveći i najkompletniji kantautor, naprosto je zaokupio svu moju pažnju i ja sam mogao tek primijetiti da nam je Gabi - ona Gabi Novak! - donijela kavu i rakiju i nestala negdje u dubini kuće. I kasnije kad bih susreo Njega, uvijek bih susreo i Nju, i oni su za mene uvijek bili zajedno. I tada u subotu 13. srpnja 2022. kad mi je Gabi rekla da joj Arsen nedostaje, ona je to rekla nekome tko je bio (barem rubno) svjedok te ljubavi, i to je rekla na neki nježan i čist način - baš kao u pjesmi.

Čitav naš razgovor bio je poput neka divne melodije, a note za tu melodiju diktirala je Gabi. I u tom razgovoru pomislio sam da upravo razgovaram sa samom Divom. Možda bih se, pomislio sam, ovako osjećao da razgovaram s Romy Schneider, ali Romy, začudo Gabina vršnjakinja, umrla je davno, u svojoj mladosti, još 1982. Nije li nevjerojatno da je Romy Schneider umrla još 1982.? Da, rekla je Gabi zamišljeno, kao da je umrla u nekom drugom životu.

Nakon Sinišine knjige mislio sam da znam sve o Gabi, ali ispostavilo se da nisam znao najvažniju stvar. Ona je zaista bila Diva, netko tko na svog sugovornika - primjerice na mene - s lakoćom prenosi svu ljepotu svog bića. A ta je ljepota bila elegantna i otmjena na neki način koji se ne može naučiti. Na Gabi su se vrline lijepile jedna na drugu - inteligencija na talent, individualnost na ljepotu - ona je i u svojoj 87. godini bila zapanjujuće lijepa. Prvo bi vas osvojila lakoća koja širila duh sreće oko sebe - i ja sam pomislio da ona takva kakva je - jednostavna, šarmantna, prirodna i što je najvažnije sretna - da je ona veća od samog života. I kad mi je rekla da joj Arsen nedostaje - Arsen koji sigurno nije bio ni najlakša i najjednostavnija osoba - pomislio sam kako je i Arsen morao baš biti sretan što ga voli netko poput Gabi, što ga voli Diva osobno, i da je jednostavno morao napisati sve što je napisao na krilima te jednostavne i krasne ljubavi.