Nekoć davno, dok još nije bilo ni MTV-a pa ni videospotova na tadašnjoj TV Zagreb, a kamoli interneta putem kojeg danas instantno možete čuti i vidjeti što god poželite, bio je pravi događaj kad ste na televiziji ugledali (koncertnu) snimku nekog rock izvođača.
U takvim sam okolnostima prvi put vidio “Live At Pompeii” Pink Floyda, izvorno projiciran u studenome 1972. godine. Unatoč tadašnjem pomanjkanju rock sadržaja na TV ekranu, taj mi je koncertni film ostao u sjećanju poput noćne more koja me i danas proganja. Možda sam već bio inficiran punkom, ali i da nisam, “Live At Pompeii” Pink Floyda bio je i ostao jedan od krucijalnih dokaza koliko je rock tijekom prve polovice 70-ih zabrazdio u samozadovoljstvo i unatoč masovnosti publike dospio u opasnost da izumre poput dinosaur...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....