Nakon skoro 30 godina spoja zaraznih melodija te energetičnih gitara na pozornicama diljem svijeta, kanadski punk rock velikani Sum 41 raspametili su publiku opatijske Ljetne pozornice i dokazali da ipak nisu samo još jedna od MTV-evih kratkotrajnih senzacija s početka tisućljeća, kako ih učestalo šira publika percipira.
Iako su 2011. godine već posjetili Hrvatsku, taj koncert nije ni približno odjeknuo poput ovog, vjerojatno zbog kultnog statusa koji je ova petorka izgradila tijekom posljednjih nekoliko godina. Naime, tome im je itekako pomogla revitalizacija kulture ranih 2000. putem društvenih mreža (primarno TikToka) te nova publika koja bendove (Blink 182, Offspring itd.) iz te ere gleda na sasvim drugačiji način od onih koji su uistinu odrastali uz Sum 41, bend koji se za vrhove top ljestvica borio s pop megazvijezdama poput Britney Spears ili Christine Aguilere.
Nakon predgrupe, hrvatsko-engleskog tria The Lunar Year, koja je simpatičnim zvukom ispunjenim uvijek prisutnim pop punk klišejima zagrijala publiku, Sum 41 je izašao na pozornicu popraćen nevjerojatnom erupcijom ovacija na koju im mnogi rock bendovi "ozbiljnijeg" imidža i pristupa glazbi mogu zavidjeti.
Koncert su otvorili hitom "Motivation" i nastavili rešetati opatijsku publiku pjesmama vrlo dragim slušateljima pop punka koji je dominirao filmovima, video igrama i glazbenom scenom kroz odrastanje većine posjetitelja. Karizmatični frontmen Deryck Whibley je uistinu stasao u jednu od ikona spomenutog žanra, a glasom i ukupnim performansom se minimalno razlikuje od onog mladića iz popularnih spotova od prije 20-ak godina. "The Hell Song" i "Over My Head" opustili su publiku do maksimuma te raspjevanu masu pretvorio u višestruke vrtloge obožavatelja koji su objeručke prihvatili Deryckove pozive na formiranje tzv. "circle pitova", dobro poznatih punk publici.
Jedna od odlika Sum 41-a, koja se itekako mogla primijetiti i na opatijskom koncertu, jest njihov glavni gitarist Dave Baksh (umjetničkog prezimena Brownsound) koji je uvijek davao do znanja da je primarno "metal gitarist, a ne panker", za razliku od ostatka benda. Naime, Daveovi melodični riffovi s prizvukom onih Judas Priesta ili Iron Maidena savršeno upotpunjuju dinamiku izvrsne ritam sekcije i dodaju dozu oštrine glazbi Sum 41-a, a najbolji pokazatelj toga je već kultni uvodni riff najvećeg hita benda, "Fat Lip".
Isprva glazba Sum 41-a djeluje poprilično sigurno i podalje od primarnog koncepta punka kao takvog, no postoji razlog zašto su se baš oni izdvojili iz hrpe bendova tog vremena, a to je upravo spomenuti Baksh i njegovo koketiranje s uzorima, gitarističkim virtuozima američke heavy/thrash metal scene osamdesetih. Na ovom koncertu nije nedostajalo ni obrada, pa smo tako iz ogromnih stiliziranih Marshall pojačala mogli čuti i njihovu verziju Queenove stadionske himne "We Will Rock You" i neočekivano dobru izvedbu "Sleep Now in the Fire" Rage Against the Machinea.
Pored neizbježnih MTV klasika poput "In Too Deep" ili melankolične "Pieces", bend je uz odličnu suradnju publike izveo nekoliko pjesama s albuma "All Killer, No Filler" i "Does This Look Infected?" koji su obilježili vrhunac njihove karijere, ali nisu izostavili ni najraniji materijal iz devedesetih, kao što je "Machine Gun".
Svojom velikom, glasnom pojavom, bacačima plamena i s preko 15 milijuna prodanih ploča te mnogo "utakmica u nogama", Sum 41 i jučerašnji koncert su pokazatelji kako se vremena mijenjaju. Od klinaca koji su smatrani imitatorima "ozbiljnih pankera" do vrhunskih showmena i benda s prepoznatljivim zvukom, Sum 41 nije nostalgični podsjetnik na nešto što je nekad bilo, već pokazatelj da oni još uvijek traju i ne planiraju stati.
Sve ono što je danas klišej i nešto na što se gleda sa podsmijehom na već tako i onako, originalnosti glede, oslabjeloj pop punk sceni je Sum 41 zapravo i donio pod svjetla reflektora prije dva desetljeća. Koliko god ovo pretenciozno zvučalo, ovi su glazbenici pioniri onoga što danas percipiramo kao pop punk, estetski, lirski i zvukom. Doza humora i pamtljive melodije s daškom žestine nisu ovdje muzejski primjerak ranih 2000., već znak da su to razdoblje i Sum 41 kao bend doprinijeli "tvrđem" zvuku i glazbenoj sceni više nego što bi to mnogi voljeli priznati.