- Glazba je performativna umjetnost, namijenjena je da se izvodi i to pred publikom, tako da sam oduvijek uvjeren da pjesme tek uživo doživljavaju svoj puni potencijal – ispričao nam je svoje tumačenje glazbe uživo Ivan Grobenski uoči jučerašnjeg predstavljanja albuma „Apocalipstick” zagrebačkoj publici, a svoju je izjavu, zajedno sa svojim „Mental Health Customer Support” pratećim bendom itekako potvrdio.
Spomenuti album, koji je po prvi put svjetlo dana ugledao u jesen 2022. godine, bilo je teško izbjeći u sferi hrvatske alternativne glazbene scene u posljednjih nekoliko mjeseci. Glazbeni kritičari diljem regije već su albumu nadjenuli epitete poput „album godine”, „najbolji domaći album godine”, te „najbolji soul album ikad snimljen u Hrvatskoj”, i koliko god poimanje glazbe bilo subjektivno – ne možemo negirati ni jedan od hvalospjeva.
Naime, Grobenski tvrdi da je svjestan toga da ima dobar album i očekivao je da će ga barem dio publike i kritike dobro prihvatiti, no nije očekivao „ovako dobre kritike i toliki odjek”. Prilikom promocije hvaljenog albuma okupili su se poznavatelji njegova rada, ali i brojni znatiželjni koji su htjeli čuti opravdavaju li Grobenski i njegov prateći bend silne „lovorike”.
Koncert je otvoren pjesmom „Lo-Fi Girl Felt Cute” koja je prepoznatljivim, minimalističkim lo-fi elementima i čvrstom, pamtljivom gitarom i sporom bas linijom slušateljima pružila uvid u ono što slijedi. Ostatak koncerta, odnosno, preostale pjesme s „Apocalipsticka”, sadrže naglašenije instrumentalne dionice, a pomno složenom setlistom, bend je iz pjesme u pjesmu postepeno gradio zvučni zid upečatljivijim funk riffovima na basu koji krasi i formira pjesme poput „Mental Health Customer Support” i „Gun” te često prigušenom gitarom koja do izražaja dolazi u pjesmama koje imaju izraženiji blues prizvuk, npr. naslovnoj „Apocalipstick”. Također, veliku ulogu te večeri u Vintage Industrial Baru imali su i prateći vokali koji povremeno gospelski oplemenjuju naratorski vokal Ivana Grobenskog koji slušatelje upoznaje s brojnim društvenim problemima, apokalipsom, sudnjim danom i koje je lirski zanimljivo naoružao cinizmom, ironijom i satirom.
Miješanjem raznih žanrova, od mlađoj publici bližeg lo-fija i indieja do zvukom definiranijeg soula ili funka, Grobenski i njegov Mental Health Customer Support bend pametnom upotrebom svega što imaju na raspolaganju drže stvari konstantno zanimljivima bez obzira na spori tempo, a svaku pjesmu pojedinačno odlikuju zasebne vrijednosti – od pratećih vokala na pjesmama poput „Community” koji podsjećaju na St. Vincent i njeno posljednje remek djelo „Daddy‘s Home” i majstorski odsviranih klavijatura, pa do saksofona koji je tijekom nekoliko pjesama preuzeo ulogu dominantnog instrumenta.
Usprkos tome što je jedan od mlađih prominentnijih autora na našoj sceni, Grobenski je već dugo tu, a i to se vidi. Zreliji od njegovog projekta „Moskau” od prije nekoliko godina i širim masama dostupnije nego njegov prošli album „Siromahi i lazari”, „Apocalipstick” je dovoljno pretenciozan i tehnički kompleksan da bude pomnije promatran i slušan, a opet slušatelju sjeda melodično i lagano te pristaje popodnevnoj kavi i cigareti.
Pričajući o razlici između slušanja koncerta uživo i albuma putem streaminga, Grobenski ističe da je materijal uživo „u mnogočemu bolji nego na ploči”, no dodaje da ih treba razlikovati.
- Ako imaš pravi bend koji organski svira neki materijal, ploča i koncert su dva potpuna drugačija konteksta, to su dvije sasvim različite stvari koje možda i ne bi trebalo uspoređivati. Ono što će publika čuti uživo je dakle isto, ali različito, kao kad netko čita nečije pjesme ili stoji ispred neke slike u izložbenom prostoru nasuprot gledanja neke reprodukcije u knjizi. To je i dalje ta pjesma i ta slika, ali je doživljaj drugačiji – rekao je uoči koncerta, a uz pomoć benda, ovaj Koprivničanin je to i dokazao. Album uistinu uživo zvuči još bolje, živahnije i dinamičnije i daje danas često zapostavljenom soulu i funku jedno zanimljivo novo ruho koje ulazi u uho s lakoćom.
Je li Grobenski genijalno novo lice koje će reformirati ono što opinion-makerima često smeta na našoj glazbenoj sceni? Ne. Hoće li svojim simpatičnim poigravanjem žanrovima i već mnogo puta diskutiranim temama pomaknuti granice glazbe kakvu ova regija poznaje? Sumnjam. No, siguran sam da uz sve hvalospjeve koje itekako zaslužuje može izbaciti još puno direktne i iskrene lirike popraćene vrsnim instrumentalima te „zacementirati” svoje ime kao jedan od najperspektivnijih glazbenika u ovoj državi, ukoliko to već i nije napravio jučerašnjim koncertom.